Nakon šive, tjedan dana tugovanja za sinom koji je umro od raka, sredovječni bračni par mora natrag u životnu rutinu. Supruga se baca na posao, želeći što prije u moru obaveza zaboraviti što je pretrpjela, no suprug nije na to spreman.
Pronašao je medicinski propisanu marihuanu namijenjenu pokojniku i pokušao od nje smotati joint. Nije mu uspjelo jer to nikad nije radio pa se obraća za pomoć mladom susjedu koji je prijateljevao s njegovim sinom. Dan se razvija u posve nepredviđenom smjeru.
To je otprilike zaplet izraelskog filma “Tjedan i jedan dan” koji je ove godine dobio nagradu u Tjednu kritike u Cannesu i ovacije nakon projekcije. Debitanta Asapha Polonskog nazivaju izraelskim Larryjem Davidom zbog drskog kontrapunkta oporog i smiješnog, no film se odlično uklapa u tradiciju izraelske kinematografije čija ostvarenja vrlo često spajaju naizgled nespojivo. Ovaj nema nikakve veze s politikom, no to ne znači da je njihovi filmovi izbjegavaju: naprotiv, uranjaju u najbolnija mjesta izraelskog društva, međunacionalna trvenja, odnos prema manjinama i još koješta.
Važne nagrade
“Tjedan i jedan dan” jedno je od zapaženih, najfriškijih ostvarenja te kinematografije koje ćemo vidjeti od srijede do nedjelje u zagrebačkom kinu Europa. Ukupno ih je 16, najpametnije je pogledati ih što više jer u pitanju je jedna od najzanimljivijih malih svjetskih kinematografija.
S najboljim preporukama stiže “Pješčana oluja” Elite Zexer, koja je, među ostalim, dobila nagradu za najbolji film i režiju Izraelske filmske akademije, upravo je nominirana za Europsku filmsku nagradu za otkriće godine te pobijedila na festivalu u Sundanceu u kategoriji “world cinema”. Odigrava se za tamošnju kinematografiju krajnje netipično, u beduinskom selu na jugu Izraela, a njezina junakinja je u delikatnoj situaciji: muž joj upravo uzima drugu, mlađu ženu, to je ondje tradicija, ona ne želi pokazati koliko je to vrijeđa, ali u obitelji ima i drugih briga. Otkriva se da najstarija kći ima dečka u školi koju pohađa, cura je ozbiljno zaljubljena i uopće je ne zanima što ju je otac obećao nekome drugome iz susjednog sela. Konzervativno i moderno spajaju se u vješto vođenoj priči koju je režirala također debitantica.
Debitanata ove godine ima popriličan broj. Za film otvorenja odabrano je “Papirnato vjenčanje”, režirao ga je Nitzan Giladi (ujedno i gost festivala), kojem je to prvi igrani film, ali je prije toga stekao solidnu reputaciju svojim dokumentarcima. Mlada Hagit (Moran Rosenblatt dobila je nagradu Izraelske filmske akademije za najbolju glumicu) psihološki je pomalo zaostala, radi u tvornici toaletnog papira i ne sviđa joj se pretjeran nadzor majke, zabrinute za njezinu sudbinu. Kad započne koketiranje sa sinom vlasnika tvornice, ona to sakrije od nje, ali tajne u tako maloj obitelji ne traju dugo.
Među zanimljivijim ostvarenjima je i “Baba Joon”, igrani prvijenac Yuvala Delshada, lani je osvojio pet izraelskih filmskih nagrada, a uvršten je i u program prestižnog Toronto film festivala. Ponovno su u pitanju netipične manjine, siromašni Židovi koji su se u Izrael doselili iz Irana i zadržali tamošnji način života.
Za filmoljupce
Tako je junak filma preuzeo farmu purana od svojeg oca i ponosan je svojim poslom, no njegov maloljetni sin ne želi ni čuti za takvo gubljenje vremena: čitavo vrijeme provodi na otpadu automobila i iz napuštenih olupina sastavlja upotrebljive auto-dijelove. Sukob između dviju generacija je neminovan.
Filmoljupci će svakako pogledati “Onkraj planina i brežuljaka”, novi film Erana Kolirina, redatelja hvaljenog “Posjeta orkestra”. Prikazana ove godine u pratećem kanskom programu “Izvjestan pogled”, ta drama bavi se povratnikom iz vojske, 27-godišnjim mladićem, koji se pokušava uklopiti u svakodnevicu, ali ništa ne ispada kako treba.
“Ranjena zemlja” Ereza Tadmora lani je dobila nagradu za najbolji film i režiju: to je triler o dvojici policajaca, dugogodišnjim partnerima, koji zauzimaju suprotne strane kad masa pokuša u bolnici linčovati ranjenog terorista.
Dokumentarci
“Izbacivač” je, pak, u Izraelu izazvao veliku pažnju ne samo zbog priče o snagatoru koji prihvaća financijsku pomoć gangstera kako bi platio eksperimentalni tretman trudnoće za svoju neplodnu suprugu, nego i zato što su dvoje glavnih glumaca, Moris Cohen i Rotem Ziesman Cohen, također godinama pokušavali dobiti dijete i uspjelo im je to upravo u vrijeme snimanja filma. Moris Cohen ove je godine proglašen najboljim izraelskim glumcem.
Naposljetku i dva intrigantna dokumentarca. “Arapski film” podsjeća na razdoblje u kojem su egipatski filmovi bili vrlo popularni na izraelskoj televiziji, a Omar Sharif i njegova tadašnja supruga Faten Hamama smatrali se neprikosnovenim zvijezdama. U “Café Nagler” mlada redateljica Mor Kaplansky neprestano je slušala priče svoje bake kako je njihov obiteljski kafić bio središte mondenih zbivanja u Berlinu 20-ih godina prošlog stoljeća i želi to provjeriti. Kad ustanovi kakav je stvarno bio status “Café Naglera”, shvati da joj baka neće biti previše oduševljena.