ZAGREB - Jesenas su glasači europske filmske akademije gotovo potpuno zaobišli “Još jednu godinu” Mikea Leigha . Novi film velikog engleskog klasika nije ušao u nominiranih sedam, a u konačnom izboru nagradu je dobila samo glumica iz filma Lesley Manville. Slično se dogodilo i pola godine ranije na festivalu u Cannesu. Leighov film “Još jedna godina” prikazan je u konkurenciji, dobio je pozitivne kritike, ali su ga nagrade zaobišle.
Europska veličina
Usud “Još jedne godine” podosta govori o statusu koji Mike Leigh ima danas u europskom filmu. Šezdesetosmogodišnji redatelj iz Salforda već je dugo na sceni, podrazumijevana je veličina europskog filma i zasigurno najvažniji aktivni britanski filmaš. Ali, produktivni i pouzdano dobri Leigh kao da je svima pomalo dodijao.
A to je šteta - jer, Leighovi novi filmovi zaslužuju više. Leigh naime prekrasno stari, njegovi novi filmovi stekli su, osim psihološke produbljenosti i socijalnog nerva, i jedan fini smisao za humor, pa pripadaju samom vrhu Britančeva opusa.
Filmovi poput “Sve ili ništa” ili “Vera Drake” prava su Leighova visoka renesansa, a slično se može reći i za naslov koji je upravo u hrvatskim kinima.
Četiri godišnja doba
“Još jedna godina” film je koji se zbiva tijekom četiri godišnja doba u jednom mjestašcu na obodu Londona. Likovi oko kojih se film vrti su postariji par, Tom (Jim Broadbent) i Gerri (Ruth Sheen), ljudi koji su proživjeli život kakav se može poželjeti. Obrazovani su, naputovali su se, imaju odraslog sina u uspješnoj vezi, uživaju u vrtlarenju i uzajamno su privrženi. Ljudi oko njih, međutim, nisu tako sretni i uspješni. Tomov brat Ronnie gnjevni je, šutljivi samac. Njegov prijatelj Ken pretili pijanac koji dešperatno traži vezu. U toj galeriji gubitnika koje Tom i Gerri nastoje socijalizirati šampion je ipak Mary (Manville). Gerrina kolegica iz općinske bolnice samica je u ranim četrdesetima koja gaji bazične ljudske aspiracije: kupiti auto, provesti sadržajan vikend, otpočeti vezu. No, čak i tako limitirane ambicije u Marynom se slučaju izvrgnu u tragikomični neuspjeh.
Napad zbog stereotipa
Britanski Guardian na svom je blogu napao “Još jednu godinu” s tvrdnjom da film reciklira stereotipe o starim curama kao dosadnim, nesposobnim i seksualno nezadovoljenim pijandurama. Takve reakcije ne čude, jer “Još jedna godina” nije film koji nudi holivudsku katarzu. Premda šarmantan, zabavan i duhovit, počiva na gorkom uvidu: da u životu postoje ljudi kojima je naprosto sve sjelo na mjesto, i oni koji glavinjaju iz razočaranja u razočaranje. Zaboravite fraze poput “trebaš samo čvrsto željeti” i “slijedi svoj san” na kojima počivaju holivudski crtići. U Leighovoj komediji, nekim se ljudima svaka želja ispuni, nekima nijedna. Zašto? Nitko nema pojma!
Leigh je filmaš sjajnog oka za detalje, a njegov mitska i podosta mistificirana “metoda” (temeljena na probama bez fiksnog scenarija) redovito za rezultat ima finu nijansiranost i srasle, uvjerljive odnose. “Another Year” zreli je klasik zreloga klasika.