Redateljski prvijenac naše kolegice Silvane Menđušić započinje u zagrobnoj tišini: u novinskoj redakciji (prepoznajemo Zrinku Ferinu iz magazina Story) upravo se prelama poveći materijal u povodu pogibije Dolores Lambaše.
Kako poslije doznajemo, vijest o njezinoj smrt bila je najčitanija na našim portalima u prošloj godini.
Adut u rukavu
Da je sve ostalo na prikazu novinarskog posla, film bi malo koga zaintrigirao, no Silvana je imala adut u rukavu, dijelove dokumentarca koje je snimala s Lambašom prije no što je tragično stradala: bilo je to u razdoblju kada je uskočila u RTL-ovu sapunicu “Ruža vjetrova” i kada se činilo da joj se karijera pomakla s mrtve točke.
U razgovorima s redateljicom glumica se profilira kao poprilično neambiciozna osoba, unatoč tome što se ne ubija od posla, pojma nema da je splitski HNK raspisao natječaj za nove članove, na to je tek treba upozoriti prijateljica, medijska pažnja je uznemiruje, ali joj i godi, vjerojatno zato se i tako dotjera svaki put kad izađe u javnost: s ponosom ističe da piše pjesme, međutim, dosad ih se nije potrudila objaviti.
U scenama koje promiču ne razglaba se pobliže o njezinim bivšim vezama (spominjanje “mog partnera” valjda se odnosi na Josipa Radeljaka), no odjednom dobijemo i više no što smo očekivali kada se u kadru pojavi Stojan Matavulj, s kojim je igrala u “Ruži vjetrova” i koji je bio za volanom prigodom kobnog udesa.
Tri cure
On je prema njoj brutalno iskren, sugerira joj da skine lažne trepavice, nokte i raznorazne ekstenzije, da se na pozornici pojavi samo u kuti i da pokaže što zna. Zahvaljujući tim prizorima “Naslovnica” se gleda s itekakvom pažnjom, no što bi bilo da je redateljica uvrstila sav materijal koji je tada snimila? Trebao je to biti dokumentarac o curama koje ne silaze s naslovnica, Dolores, Vlatki Pokos i Nives Drpić odnosno Celzijus, ali se baš ne mogu pohvaliti osobitim karijerama. Silvana je s prve dvije snimila sve što je trebala, s trećom se tek dogovarala, no tada je Dolores poginula. Odmah se odlučila za drugačiji koncept filma, što je okej, međutim, možda nije trebala izbaciti scenu u kojoj Matavulj poručuje zdvojnoj glumici - parafraziram - da će umrijeti kao Marilyn Monroe i da će iza nje ostati samo legenda, ali ne i ozbiljan rad.
U čak dva dokumentarca Amerikanci odlaze daleko od kuće da bi pronašli sebe: u filmu “Pjesma iz šume” Michaela Oberta, nagrađenom u Amsterdamu na prestižnom IDFA, Louis Sarno privučen pjesmom urođenika koju je čuo na radiju zaputio se u Centralnu afričku džunglu i ostao tamo 25 godina, da bi se sada vratio i pokazao malom tamnoputom sinu svoju rodnu zemlju, dok se u “Bratu po krvi” Stevea Hoovera mladi Rocky Braat nastanjuje u Indiji, gdje počinje brinuti za djecu oboljelu od AIDS-a.