Scena se doima idilično. U prvom planu je bračni par, sjede s djetetom na rasprostrtoj deki u londonskom parku, uživaju u svojoj intimi, a u pozadini su svakojaka zbivanja. Pravi kontekst je nešto manje idiličan.
Muškarac se zove Max Vatan (Brad Pitt), pripadnik je kanadskog zrakoplovstva, ona je njegova supruga Marianne Beauséjour, navodno je bila pripadnica francuskog pokreta otpora, ali su ga pretpostavljeni upravo obavijestili da joj je to lažan identitet i da zapravo špijunira za Nijemce.
Max u to u prvi mah ne vjeruje, zajedno s njom izveo je složenu operaciju protiv Gestapa u Sjevernoj Africi, ali je pristaje potajno testirati. No prije toga želi miran dan s obitelji negdje u prirodi, kao da ništa drugo oko njih ne postoji. Izolirali su se psihološki od svijeta i ne obraćaju pažnju na to što se oko njih odigrava, međutim, jedan događaj je vrlo znakovit. U parku je i upravo srušeni njemački zrakoplov, a razdragani prolaznici na svastiku na njegovu repu vješaju britansku zastavu. To poigravanje simbolima tiče se i bračnog para: možda si jedno, a možda drugo, potrebna je samo jedna zamjena pa da sve promijeni značenje.
Tako se danas u Hollywoodu više ne prave filmovi, Robert Zemeckis pripadnik je generacije koja pomalo nestaje i voli se poigravati simbolima kako se to nekad radilo.
U “Putu do slave” suprotstavio je bajkoviti prikaz pariške periferije i high tech rekonstrukciju hodanja po žici između danas nepostojećih njujorških Dvojnih tornjeva.
U “Padu” s Denzelom Washingtonom dočarao je manijakalnu svakodnevicu pilota koji je spasio bezbroj putnika iako je bio pijan i drogiran: svi ga nazivaju herojem iako u prvi mah samo on zna da nije tako.
Još pamtimo njegov sjajan okultni horor “Ispod površine” u kojem drogirana Michelle Pfeiffer nikako da vidi od ruba kade je li negdje na podu njezin napadač, a kamera se odbija pomaknuti i pokazati nam to. Zemeckis je redatelj koji zna odrediti pravi dramski ton, pa se akcijske scene u Sjevernoj Africi pomalo doimaju kao lažnjak, što su - kako poslije ustanovimo - zapravo i bile.
O sadržaju “Tajne veze” može se na ovaj način raspravljati jer je nova kino najava, napravljena uoči premijere, otkrila doslovno sve detalje zapleta. Valjda su to napravili na Zemeckisov nagovor koji preferira igrati otvorenim kartama, slijedeći Hitchcockov naputak da filmsko iznenađenje nema nikakvog smisla ako publika barem malo ne sudjeluje u njemu.
Steven Knight, tvorac nekoć fenomenalno popularnog showa “Tko želi biti milijunaš” i jedan od najvažnijih autora britanskog filma i televizije (njegova serija “Peaky Blinders” i u nas je stekla kultnu reputaciju), u svom prvom scenariju za velike holivudske studije dozvolio si je svakojake bezobrazluke, od nevjerojatne akcije koju Max poduzima kako bi dokazao ženinu nevinost pa do činjenice da mu je sestra (sjajna Lizzy Caplan iz “Majstora seksa”) eksponirana lezbijka.
Ipak, naposljetku ima prostora i za malo pravih emocija, što golema većina suvremenih holivudskih proizvoda uopće ne nudi.