Mnogi vjerojatno ne shvaćaju kakav je podvig napravio prvijenac Hane Jušić 'Ne gledaj mi u pijat' kada je dobio Beogradskog pobjednika za najbolji film i nagradu za najbolju žensku ulogu (Arijana Čulina) na upravo završenom FEST-u. Taj je festival nekoć bio tek smotra prestižnih naslova koji će privući publiku, no unatrag dvije godine uveo je međunarodnu natjecateljsku sekciju, vrlo pomno sastavljenu, i u tom pogledu počeo konkurirati Sarajevo film festivalu i Motovunu.
Te 2015. pobijedio je film 'Vuk', koprodukcija Ujedinjenih Arapskih Emirata i Velike Britanije, koji je poslije nominiran za Oscara, a u tom programu natjecao se i naš 'Takva su pravila' Ognjena Sviličića te nagrađen za najbolju mušku ulogu (Emir Hadžihafizbegović). Lani je film Zrinka Ogreste 'S one strane' dobio četiri nagrade, ali se zapravo natjecao u programu manjinskih koprodukcija, dok je statuu Beogradskog pobjednika osvojio izvrsni američki film 'Dnevnik jedne tinejdžerice', zapažen posvuda po svijetu.
Film Hane Jušić imao je ove godine vrlo jaku konkurenciju, posebnu nagradu žirija i nagradu za najbolji debi izborio je islandsko-danski 'Heartstone', pobjednik renomiranog festivala u Chicagu, ruski 'M-učenik' ovjenčan je nagradom za režiju (Kiril Srebernikov) i glavnu mušku ulogu (Pjotr Skvorcov), dok je grčki 'Toplotni udar' nagrađen za najbolji scenarij.
Nije mala stvar pobijediti u borbi s tako respektabilnim naslovima. Bez nagrade je, uzgred, ostao odličan slovenski film 'Nightlife' (redatelj je Damjan Kozole), uostalom kao i naš 'Goran', koji se također natjecao u službenom programu. Predsjednik žirija bio je Srdan Golubović, redatelj filmova 'Krugovi' i 'Klopka', a uz njega su odlučivali popularni srpski glumac Sergej Trifunović, Čedomir Kolar, europski producent s hrvatskom putovnicom, Branka Katić, srpska glumica međunarodne reputacije, i naš Dalibor Matanić.
Velika je prednost što je većina članova žirija znala prepoznati po čemu to 'Ne gledaj mi u pijat' odskače od većine filmova s ovih prostora (modernizam, vrlo hrabro vođena priča o djevojci koja ne dozvoljava da je šikaniraju), međutim, vrlo je vjerojatno da bi Jušićkino ostvarenje vrlo dobro prošlo na nekom drugom festivalu i s drugačijim sastavom žirija.
Nakon pobjede na FEST-u više nema dvojbi, hrvatski film uvjerljivo je najbolji u regiji, a to bi se trebalo uzeti u obzir u raspravama koje se upravo vode oko Hrvatskog audiovizualnog centra. Da tamo nisu forsirani filmovi novih redateljica - od kojih nisu baš svi tako dobro prošli - možda ni Hana Jušić ne bi dočekala svoju priliku. No upravo je u tome stvar. Treba jako puno pokušaja i promašaja da bi se postigli određeni rezultati, a sad bar znamo da smo na dobrom putu.