Nije teško biti dosljedan filmaš kada ste bogati bonvivan. Matthew Vaughn, suprug manekenke Claudije Schiffer i producent svih britanskih filmova svog prijatelja Guya Ritchiea, nakon uspjeha “Štemera” (Kick-Ass), vrlo nekonvencionalnog filma o super junacima, pokazao je da se ne voli ponavljati. Nastavak je potpisao drugi redatelj, a on ga je samo producirao. Zatim je nadahnuto obnovio franšizu “X-Men”, njegova “Prva generacija” imponirala je ne samo virtuozno napravljenim akcijskim scenama nego i zanimljivim glumačkim odabirom. Bilo je za očekivati da će režirati i naredni film, “Dani buduće prošlosti”, no on je to prepustio Bryanu Singeru, pokretaču serijala, a sam se radije upustio u “nešto svoje”.
Sklon rizicima, odlučio se za još jednu varijaciju na temu Jamesa Bonda, kakvih je dosad krahiralo bar dvadesetak. Hoće li se i njegova pridružiti tom groblju pastiša, vidjet ćemo, no datum premijere nije sretno izabran: nije lako boriti se za naklonost publike u tjednu u kojem je sva medijska pažnja usmjerena na “Pedeset nijansi sive”. Ipak, Vaughnu treba priznati da je opet napravio intrigantan i provokativan film, ali i vrhunsku zafrkanciju.
U razdoblju u kojem mlađarija lunja uokolo u sportskoj odjeći s kapuljačama na glavama i ne odvaja se od slušalica iz kojih trešti hip hop, on je sugerirao malo drukčiji standard. Navratite u londonski Saville Row u kojem se odijevaju konzervativna gospoda, pogledajte te krasne štofove, liniju odijela i kaputa, kravate i košulje, klasične naočale i još koješta: to je moda za muškarce, a ne ono što se nudi na rasprodajama u trgovačkim centrima! Naravno, za tako nešto morate imati novaca, ali o tome Vaughn ne brine, on ionako stvara fantaziju nedostižnu običnom puku ali o kojoj se isplati sanjariti. Kada se njegov mladi protagonist u završnici odjene u tom stilu, gotovo ga više i ne prepoznajemo: to je momak za kojim se isplati okrenuti na ulici, on više nije dio bezlične mase kojoj je Eminem znak raspoznavanja.“Kingsman: Tajna služba” inspiriran je stripom Davea Gibbonsa i Marka Millara (potonji je i jedan od tvoraca “Štemera”), no štošta je iz tog predloška promijenjeno, nadodano ili iznova interpretirano.
Iako po najavama stječete dojam da je sve usmjereno na lik koji igra Colin Firth - on je jedan od agenata s nadimcima posuđenima od vitezova okruglog stola - u središtu su zapravo mladi junaci, nova generacija koja treba ući u dućan Kingsman u ulici Saville Row, paravan te supertajne organizacije. Zaplet je posuđen iz sjajne britanske serije “Utopija” u kojoj se traže efikasni ali morbidni načini za smanjenje svjetske populacije, a znakovito je da su mobiteli, tableti i laptopi predstavljeni sredstvo za demonske urote: uostalom, glavnog negativca (uvijek ekstrovertni Samuel L. Jackson) treba shvatiti kao inačicu Stevea Jobsa i Marka Zuckerberga. Toliko o Vaughnovu stavu prema modernim high-tech dosjetkama. “Kingsman: Tajna služba” zabavan je, subverzivan i povremeno vrlo bezobrazan blockbuster (u drugoj trećini očekuje vas poprilično iznenađenje), krcat nasiljem i obiljem posveta, kako smo to već navikli u Vaughnovim filmovima.
Istina, svi dramski konci nisu zategnuti kako spada, ali nije važno, ono što štima zbilja je dobro.