Malo je tko to mogao naslutiti tijekom godine, no prošla sezona u hrvatskim kinima pokazala se rekordnom od osamostaljenja. Postignuti su čak bolji rezultati nego 2013., kada je odlična gledanost nekolicine hrvatskih filmova (dva od njih, “Svećenikova djeca” i “Šegrt Hlapić” čak su se probila na listu 15 najgledanijih) pomogla da to bude godina za pamćenje. U 2016. nije bilo ničeg takvog, ali su presudili nešto veća cijena kinoulaznice, agresivnije usmjerenje na skuplje 3-D filmove i potpuna dominacija crtića. Čak njih sedam je na listi 15 najgledanijih, oni najviše privlače obiteljsku publika koja u velikom broju pohađa multiplekse, ali i dobro poslujuća kina sa samo jednom dvoranom, i tamo izdašno troši na pića i hranu. Nema razloga da se taj trend ne nastavi, osim ako ga ne spriječi duboka ekonomska kriza.
Ukus hrvatske publike, barem sudeći po top-listi najgledanijih, nije osobit čim je na prvo mjesto zasjelo peto izdanje animiranog serijala “Ledeno doba”, koje je u svijetu zaradilo upola manje od prethodna dva nastavka i potaklo govorkanja da je franšiza o junacima iz prethistorije pred ukidanjem. Zato je visok plasman na drugo mjesto filma “Deadpool” ugodno iznenađenje, zafrkavanje sa superjunacima mnogima je bilo dobrodošlo osvježenje.
Bezobrazni humor
Ipak, velik broj poklonika filma “Batman v Superman: Zora pravednika” (treće mjesto) pokazao je da naši posjetitelji nemaju ništa protiv blockbustera na konvencionalan način. Ostatak top-liste čine crtići, još filmova o superjunacima, komedija koju su proglasili jednim od najgorih ostvarenja godine (“Djedica pušten s lanca” s Robertom De Nirom), novi serijal moćne J. K. Rowling (“Fantastične zvijeri i gdje ih naći”) i samo jedan zahtjevni film, gotovo trosatni “Povratnik” nagrađen trima Oscarima i s Leonardom DiCapriom u glavnoj ulozi. Znakovito, nijedan od filmova na listi nije zaradio manje od 2 milijuna kuna bruto, neki od njih sa sličnim rezultatima nisu se ni probili među 15 najgledanijih (“Majstori iluzije 2”, “Alvin i vjeverice 4”, “Djevojka u vlaku”), dok je u 2015. čak pet filmova na toj listi utržilo manje od tog iznosa. Uzgred, najgledaniji film u proteklom razdoblju su bez konkurencije “Ratovi zvijezda: Sila se budi”, zgrnuo je 8 milijuna i 727 tisuća kuna bruto, vidjelo ga je 240 tisuća posjetitelja, no počeo se prikazivati potkraj 2015., pa su mu rezultati razlomljeni na dvije sezone.
Najzanimljivije promjene odigrale su se u gledanosti hrvatskog filma. Pulska premijera očito više nije nikakav mamac, jer su samo dva filma - “Ministarstvo ljubavi” i “Sve najbolje” - tamo prvi put prikazana, dok su svi drugi ili već viđeni ranije ili su čekali prvi slobodni termin u rujnu, izgovarajući se da nisu na vrijeme gotovi za festival. Ignoriranje Pule nije dobrodošla novina, ali zasad nikome nije naškodila. “ZG80” eskivirao je festival i unatoč tome postao najgledaniji hrvatski film godine. Privukao je publiku bezobraznim humorom na račun nacionalnih i političkih odnosa u Jugoslaviji pred raspadom, dinamičnom fabulom i još koječime, a poseban je podvig što ga je režirao debitant Igor Šeregi i produciralo poduzeće Kinoteka koje je prije toga napravilo samo niskobudžetne “Fleke” Alda Tardozzija. “Narodni heroj Ljiljan Vidić” Ivana Gorana Viteza također je bio dosta gledan, ali se od te parodije o partizanima i ustašama očekivalo barem sto tisuća gledatelja, no kako je sve suviše sličilo na televizijski sitcom, i ovo nije tako loš ishod. Najveće iznenađenje je sjajan rezultat “Ustava Republike Hrvatske” Rajka Grlića, jer je to u osnovi komorna drama koja je zbog reputacije redatelja krenula u rekordnih 45 dvorana, međutim, zahvaljujući dobroj usmenoj predaji, poslije je uspjela skupiti čak 32 tisuće gledatelja. “Ustav” je ostvario još jedan važan rezultat, u Srbiji ga je vidjelo 15 tisuća gledatelja, što je najbolji rezultat nekog hrvatskog filma na tom tržištu u zadnjih 15 godina (naravno, ako ne računamo Grlićevu “Karaulu” koja je tamo imala 100 tisuća gledatelja, ali u koju je srpski filmski fond uložio znatna sredstva). Pomogla je kontroverzna reklama - “Ustav Republike Hrvatske u Srbiji od 20. oktobra” - zbog koje se promijenio distributer, ali i odličan srpski glumac Nebojša Glogovac u ulozi transvestita ustaških nagnuća.
Slaba regija
Posebno je dobro prošao dokumentarni film “Gazda” Darija Juričana o Ivici Todoriću, vlasniku Agrocora, koji su poput “vrućeg krumpira” odbacili domaći multipleksi, pa je nešto više od 12 tisuća gledatelja skupio u nezavisnoj kinomreži. Dobra je vijest da ćemo ga moći vidjeti i na platformi Vimeo u rubrici Video na zahtjev, a teško je vjerovati da će ga HRT ikad emitirati jer je Todorićev Konzum svima važan sponzor i poslovni partner.
Dva vrlo različita filma, socijalna komedija “Ministarstvo ljubavi” Pave Marinkovića i art drama “Ne gledaj mi u pijat” Hane Jušić, ostvarila su respektabilnu gledanost, pogotovo ovaj drugi, nekad bi rezultati bili puno manji, no nezavisna kinomreža - u međuvremenu potpuno digitalizirana zahvaljujući Hrvatskom audiovizualnom centru - pokazala se kao vrlo važna potpora upravo ovakvoj vrsti filmova: nekoć bi gledanost upravo ovakvih naslova bila puno manja.
Razočaranja? Film Zrinka Ogreste “S one strane” imao je premalo gledatelja, možda bi bilo ipak bolje da je prikazivan nakon Pule, gdje je obasut mnoštvom zlatnih arena, no uspjeh na Berlinu i na FEST-u činio se dovoljnim mamcem: nažalost, nije bilo tako. “Sve najbolje” Snježane Tribuson došao je u kina prekasno, ciljao je božićni termin u kojem je “Život je truba” u 2015. ostvario respektabilan rezultat, no dva hrvatska filma za Božić u razmaku od samo jedne godine možda su ipak bila previše, a ovaj drugi imao je i jednu prednost o kojoj se malo vodi računa - puno mlađe glavne protagoniste i glazbu namijenjenu toj generaciji. U triler-horor “Goran” Nevija Marasovića uložena je reklamna kampanja senzacionalističkog naboja koja je koštala možda više i od samog filma, pribroje li se rezultati iz 2017., bilo je tu nešto manje od 4 tisuće gledatelja, što nije zanemarivo, ali ni za osobitu pohvalu.
2016. nije bila godina za filmove iz regije, samo tri ih se probilo na hrvatsko tržište, a jedino je satirični lažni dokumentarac “Houston, imamo problem” slovenskog redatelja Žige Virca imao nešto manje od 5 tisuća gledatelja. “Dobra žena” Mirjane Karanović i “Dnevnik mašinovođe” Miloša Radovića imali su premijeru u Rijeci, međutim, njihovi rezultati nisu prijavljivani na web-stranicu www.boxoffice.hr koja daje najbolji pregled prometa i gledanosti u hrvatskim kinima.
Rast nezavisnih
Lani je odlično poslovala i nezavisna kinomreža. Evo samo rezultata nekih kina. Zagrebačko kino Europa imalo je bruto promet od 1,564.855 kuna i 65.381 gledatelja, puno više nego u 2015., kada je bruto promet iznosio 1,193.240 kuna, a gledatelja je bilo 53.134. Kino Velebit iz Koprivnice imalo je 30.279 gledatelja i bruto promet od 685.959, povećanje u odnosu na 2015., kada su imali 28.416 gledatelja i bruto promet od 615.192 kune, dok je među najuspješnijima i riječko Art kino Croatia: 451.371 kn bruto promet i 40.064 gledatelja puno je više nego brojke u 2015., kada su zaradili 328.846 kn bruto i skupili 34.814 gledatelja. Podaci se odnose samo na redovni repertoar, kada bi se uzeli u obzir festivali, revije i posebna gostovanja, brojke bi bile puno veće: na primjer, kino Europu godišnje posjeti 125 tisuća gledatelja.