Olivier Assayas (1955) originalna je i potpuno apartna iznimka unutar suvremenog francuskog filma. Dok se dominantna linija francuskog filma - koju promovira Cannes - sastoji od režisera koji na različite načine maniristički podgrijavaju novi val, Assayasov je filmski smjer bio potpuno drukčiji. Tijekom 30 godina karijere, Assayas se oprobao u lepezi različitih žanrova, od tehnotrilera do horora. Kao tradiciju na koju se vezuje deklarativno je uzeo tradiciju francuskog popularnog filma, pa nije čudo da je svoj prvi uspjeh “Irma Vep” (1996.) naslovio po junakinji nijemog horora Louisa Feuilladea.
Nastojao je pobjeći od buržujske parohijalnosti dominantnog francuskog filma, te nastoji snimati filmove koji su doista globalni. Assayasove priče su priče globaliziranog svijeta - kulture, financija, špijunaže. Njegovi likovi žive u hotelima i pod jet-lagom, a njegovi svjetovi svjetovi su vremenskih zona i aerodromskih čekaonica. Assayas - istodobno - nije nimalo trivijalan režiser: njegovi filmovi često su oštroumni komentarni na šezdesetosmaštvo, terorizam, tehnologije, medije i globaliziranu kulturu. Filmofil koji bi se htio uputiti u Assayasov opus mogao bi početi od filmova kao što su “Irma Vep”, “Clean” (2004.), ili memoarskog filma “Nakon svibnja” (2012.) u kojem se Assayas jetko obračunava sa ‘68. Mogao bi krenuti i od biografske serije “Carlos” (2010.), možda najbolje europske mini-serije u ovoj dekadi.
U međuvremenu, zainteresirani filmofil u prilici je pogledati “Stilisticu” (Personal Shopper), novi Assayasov film koji je 2016. na canneskom festivalu podijelio nagradu za režiju. Premda nije riječ o najboljem Assayasovom radu, i premda ima pukotina, riječ je o naslovu koji može poslužiti kao odličan uvod u ovog intrigantnog autora. Junakinja Assayasovog filma je Maureen (Kristen Stewart), mlada žena koja radi kao osobna stilistica za bogatu i vazda odsutnu modnu mogulku Kyru. Maureen je traumatizirana jer joj je brat blizanac nedavno preminuo od srčanog udara, a i ona sama genski vuče istu srčanu manu. Maureen vjeruje da spiritistički komunicira s bratom, krišom “stalka” vlastitu gazdaricu, uvlači joj se u stan i oprobava njezinu odjeću, a čitava stvar dobije sasvim hororski smjer kad junakinja počne dobivati SMS od nekog tko bi mogao biti onostrano biće. Cijeli taj niz čudnovatih incidenata dovest će na koncu i do misterioznog ubojstva.
“Stilistica” je žanrovski hibrid koji je teško opisati. Pomalo krimić, dobrim svojim dijelom horor, sasvim sigurno satira na celebrity kulturu i modnu industriju, Assayasov film bi se najbolje mogao opisati onako kako Cvetan Todorov definira fantastiku: kao priču u kojoj se dvoumimo je li ono što se zbiva čudesno, ili tek čudno. Sam rasplet filma žanrovski je malo “prljav” i nedorađen, no čini se da Assayasa to ne zanima. Njega zanimaju efektne scene, emocije, senzacije. Premda nije čisti horor, “Stilistica” ima neke od najefektnijih hororskih scena koje smo vidjeli. Lik Maureen - u izvedbi izvrsne Stewart - potresna je studija alijenacije i razmještenosti, a iz čitavog filma zrači osjećanje samoće i nelagode pod kupolom privilegiranog bogatstva.“Stilistica” je film koji bi se mogao lako racionalno sasjeći kao nedosljedni žanrovski hibrid. No, Assayasa treba poštovati kao režisera koji ima svoj i neobičan smjer, te tjera u tom smjeru.