PIŠE NENAD POLIMAC

'ŠIROM RAŠIRENIH RUKU' Stereotipi o Romima, rasizam i homofobija - i sve to u francuskoj komediji koja je krivo procijenila ishod izbora

    AUTOR:
    • Nenad Polimac

  • OBJAVLJENO:
  • 10.08.2017. u 09:23

 

Vjerojatno ste zamijetili da zagrebački multipleksi CineStar tu i tamo prikažu poneki francuski film. Ne mislim pritom na blockbuster Luca Bessona “Valerian i grad tisuću planeta” nego na male francuske komedije ponekad sa slabo poznatim glumcima i naslovima na prvu loptu. Zašto baš Francuzi? Zato što su dosta važni kada se dijele dodatni poeni prikazivačima koji se žele pohvaliti kod europskih filmskih fondova kako ne forsiraju samo holivudsku robu nego i kvalitetne filmove iz drugih zemalja. Solidne su to potpore koje dobivate takoreći zabadava, pa zašto ne bi onda riskirali i odstupili poneku dvoranu francuskim kalamburima.

Vjerojatno je to jedini razlog zašto je u CineStaru osvanuo film “Širom raširenih ruku” (svaka čast na prijevodu, doslovni prijevod originala je “Raširenih ruku”, što je posve dovoljno), koji je u francuskim kinima prošao slabašno, utržio je samo sedam milijuna dolara, čista mizerija za tamošnje komercijalne standarde, no domaći prikazivač se na to nije obazirao. Trebao je zato paziti na nešto drugo. U Francuskoj su ga, naime, napali kao čisti primjer rasističkog, desničarskog filma, koji je krivo procijenio da će na izborima pobijediti ultrakonzervativna Marine Le Pen a ne mlađahni i neusporedivo liberalniji Emmanuel Macron.

 

Štošta je francuskim kritičarima zasmetalo u toj komediji. Njezin glavni junak je politički publicist koji sebe smatra progresivnim ljevičarom (redatelj Philippe de Chauveron dizajnirao je popularnog komičara Christiana Claviera da sliči Bernard-Henriju Lévyju, intelektualcu koji je 90-ih bio dosta glasan oko rata na Balkanu), iako nema ništa protiv usputnih veza sa zgodnim studenticama, a naklada vlastitih knjiga puno mu je važnija od svjetonazora. Na televizijskom sučeljavanju s oponentom s desnice on se zaleti i ustvrdi da bi primio u svoju vilu svakog izbjeglicu bez krova nad glavom. Bolje da nije, jer mu na ulaznu kapiju ubrzo pozvoni Rom Babik sa svojom mnogobrojnom familijom i pozove sa na njegovu televizijsku proklamaciju. Naš junak nema kuda, lukavi Babik prijeti da će obznaniti medijima ukoliko mu ovaj odbije gostoprimstvo, i prekrasni vrt i vila političkog opsjenara pretvaraju se u svinjac, i to doslovno, jer su Romi sa sobom donijeli i podebelo prase. Potonji su pak prikazani u najgorim mogućim klišejima - prose, varaju, kradu, rade sve ono zbog čega su ih nekada pogrdno nazivali “Ciganima”.

Da je to projekt Sache Barona Cohena i da on glumi Babika, sve bi još bezobraznije, no de Chauveron je film režirao tako mlitavo da se ni taj rasizam ne doima ubojito. Ni traga onom poletnom filmašu koji je potpisao golemi hit “Ta luda vjenčanja” (105 milijuna dolara u francuskim kinima) i zafrkavao se na račun Francuza ksenofoba. Na kraju se pokušao ograditi, pa je ispalo da je desničar koji se na televiziji svadi s junakom filma zapravo gay. Krasno, tako je svojim grijesima još pridodao homofobiju i uvaljao se u još veće blato.

Tagovi

ELIPSO

Izdvajamo