Premda je “Christmas” (2011) Michaela Bublea, neovisno o kojem žanru govorili, jedan od najtiražnijih albuma objavljenih u ovoj dekadi, čini se da posljednje dvije-tri godine izlazi sve manje božićnih, odnosno “holiday” albuma, kako ih zovu u Americi. Već su drugi u posljednjih nekoliko godina objavili Pentatonix, ali i duo She & Him, no za ovu prigodu evo tri zgodna božićna albuma country glazbe.
Prvo su me duhovitim western-swing, tex-mex i easy listening albumom “Christmas Toghether” ugodno iznenadili Garth Brooks & Trisha Yearwood, a duh Božića iz minulih vremena krasno je prizvala i mlada country pjevačica Kace Musgraves, koja na “A Very Kacey Christmas” zvuči kao da su u njezinu duhu uskrsnule tada mlade country i rockabilly pjevačice 50-ih i 60-ih poput Patsy Cline, Tammy Wynette, Brende Lee, Kitty Wells i drugih.
No, ako me ijedan ovogodišnji božićni album oduševio, onda je to “White Christmas Blue” country veteranke Lorette Lynn, po mnogočemu srodan Dylanovu “Christmas In The Heart” iz 2009. godine. Kao da ga je osmislila moja pokojna baka Pepica.
Premda na njemu nema velikih repertoarnih iznenađenja, njezina vokalna elegancija i lakoća pjevanja te ukusni aranžmani bez previše kiča, koji si za Božić ipak valja malo priuštiti, potvrđuju da je Loretta Lynn i u poznim godinama ostala ono što je postala prije više od pola stoljeća - prva dama country glazbe.
Ove je godine objavila i lijep “regularni” studijski album “Full Circle” u produkciji Johna Cartera Casha, s kojim je posredno obilježila i pedesetu obljetnicu otkako je s jednim svojim albumom, “You Ain’t Woman Enough” (1966.), prvi put dotjerala do broja 1 liste najprodavanijih country izdanja.