Znamo da je teško povjerovati, ali i Beatlesi su jednom “popušili”. Prije točno 50 godina (1. siječnja 1962.), ova liverpoolska četvorka dobila je “košaricu” od londonske izdavačke kuće Decca Records. Ta priča danas je dio rock’n’roll folklora, no što se zaista dogodilo?
Lovac na talente Decca Recordsa, Mike Smith, gledao je jednom prilikom Beatlese u liverpoolskom Cavern Clubu i nije bio previše impresioniran onime što je vidio da bi im odmah ponudio ugovor, ali ponudio je bendu snimanje dema u studiju u londonskom West Hampsteadu.
Beatlese su tada činili John Lennon, Paul McCartney, George Harrison i bubnjar Pete Best. Bend je putovao iz Liverpoola s pomoćnikom za opremu Neilom Aspinallom, dok je menadžer Brian Epstein putovao vlakom.
Stvari se od početka nisu odvijale kako treba. Iako su stigli na audiciju zakazanu za 11 sati, Mike Smith je kasnio, budući da je dan ranije slavio Novu godinu i tulumario.
Prilično uplašeni
- Bio sam prilično ljutit. Ne zato što smo bili uzbuđeni jer snimimo svoje pjesme, već zato što smo osjećali da nas tretiraju kao ljude koji nikome nisu važni - ispričao je Epstein.
Od 15 pjesama koje su tada odsvirali, samo tri bile su originali Lennona i McCartneyja (“Like Dreamers Do”, “Hello Little Girl” i “Love Of The Loved”), dok su ostale bile obrade. Brian Epstein inzistirao je pritom da se bend drži tada važećih standarda - demo snimke tada su se, naime, snimale u jednom dahu, bez nasnimavanja, i cijelo snimanje trajalo je otprilike sat vremena.
- Bili su prilično uplašeni. McCartney nije mogao otpjevati nijednu pjesmu, bio je nervozan i glas mu je pucao. Zbunjivala ih je crvena lampica, pa smo pitali bi li je mogli ugasiti, no odgovorili su nam da ona mora svijetliti, inače bi netko mogao ući u studio - prisjećao se Aspinall godinama kasnije.
Bolji lokalni bend
Isti dan na audiciji su se našli Brian Poole i The Tremeloes. Čelnici izdavačke kuće trebali su odlučiti između ova dva benda, a s obzirom na to da su The Tremeloes bili lokalni bend, Mike Smith odlučio se za njih, smatrajući da će lakše biti održavati kontakt s bendom iz Dagenhama, nego s bendom iz 320 kilometara udaljenog Liverpoola.
- Bendovi s gitarama su na zalasku, gospodine Epstein - glasio je službeni razlog odbijanja benda, koji je njihovu menadžeru uputio glavni čovjeki A&R odjela izdavačke kuće Dick Rowe.
Razlog je bio potpuno neuvjerljiv, tim više što su i The Tremeloes bili bend s gitarama, a Rowe je ostao zapamćen kao “čovjek koji je odbio Beatlese”.
Nepostojeća ponuda
Lukavi Epstein nije htio prihvatiti odbijenicu, otputovao je nazad u London kako bi se našao s Roweom, te je ponudio njegovom prodajnom timu da će kupiti tri tisuće kopija svakog singla Beatlesa koji Decca izda.
- Nikad nisam dobio takvu ponudu. S obzirom na ekonomske uvjete koji su tada vladali u glazbenom izdavaštvu, da smo bili sigurni kako ćemo prodati tri tisuće kopija, potpisali bismo ugovor s tim bendom, bez obzira tko oni bili - izjavio je kasnije Rowe.
Čovjek koji je odbio Beatlese ipak se iskupio...
Unatoč povrijeđenim osjećajima mladih Beatlesa, odbijanje je imalo dugoročne posljedice na bend, ali i na britansku glazbenu scenu. Epstein i Beatlesi u lipnju 1962. potpisali su za Parlophone čiji je gazda bio George Martin. U Parlophoneu su, doduše, izrazili sumnju u bubnjarske sposobnosti Petea Besta, što je dovelo do toga da ga je ubrzo zamijenio Ringo Starr. Dick Rowe, pak, iskupio se za odluku svog Decca tima i nije ponovio istu grešku: nekoliko mjeseci kasnije sreo je Georgea Harrisona koji mu je predložio da baci oko na jedan drugi nadolazeći rock bend. Rowe ga je poslušao i, na Harrisonovu preporuku, ponudio bendu ugovor s Deccom. Spomenuti bend bili su The Rolling Stones...