U programu gostovanja velikih orkestara koje je za ciklus Lisinski subotom u ovoj sezoni rezervirao sada već bivši ravnatelj Dražen Siriščević, pojavio se jedan od najcjenjenijih europskih - Češka filharmonija.
Niz je dirigenata koji su mu pisali povijest, od prvog Antonina Dvořáka, do Gustava Mahlera, osobito zaslužnog Václava Talicha, sve do Jiříja Bělohláveka i danas omiljenog Semjona Bičkova.
Ovaj 71-godišnji Rus kao šef-dirigent stigao je s orkestrom u Zagreb i razveselio programom 20. i aktualnog stoljeća.
Ne događa se često da se u istoj večeri nađu Béla Bartók i Igor Stravinski, dvojica modernih kapitalaca, danas već i klasika. Divna mogućnost za usporedbu kao i za snage orkestra.
A Češka filharmonija očito je moćan i dobro ekipiran orkestar za hrvanje s teškim partiturama koje ne nalaze često mjesto u današnjim izvedbama. Jer lakše je i komotnije obrtati Brahmsa ili Čajkovskog po iksti put nego hvatati se ukoštac s instrumentalnim olujama Bartókova "Čudesnog mandarina", baletnom partiturom jezovitoga sadržaja koja na koncertnom podiju mora izazvati istu dramu kao i na sceni.
To se ovaj put i dogodilo zahvaljujući energiji i tehnici svirača, kao i sinergiji s temperamentnim dirigentom.
Ekskluzivno su odzvučale Simfonijske etide za glasovir i orkestar Thierrya Escaicha, jednog od najvažnijih autora nove generacije francuskih skladatelja. Iako djelo pati od boljke zajedničke mnogim današnjim skladateljima, jednostavno je predugo, pažljiva i bravurozna izvedba pijanista Seong-Jin Choa učinila ga je privlačnim u brojnosti mnogih zakučastih izvora suvremena pijanizma.