Ovih je dana, dvije godine otkako je izašla u Velikoj Britaniji, u nas objavljena biografija Freddieja Mercuryja “Somebody to Love: Freddie Mercury - život, smrt i nasljeđe” (Rockmark, prijevod Rebeka Vujasinović).
Dva je desetljeća Mercury bio frontman Queena, autor je nekih od njihovih najvećih hitova, poput “Bohemian Rhapsody”, “Killer Queen”, “Don’t Stop Me Now” i “Crazy Little Thing Called Love”, njegovim odlaskom svijet, u to doba prestravljen sidom, a i više homofobičan nego što je danas, bio je šoku - dva dana prije smrti, sasvim onemoćao 45-godišnjak poslao je priopćenje u kojem potvrđuje nagađanja da boluje od AIDS-a. Koincidencija je da se Mercuryjeva biografija na našem tržištu pojavljuje u doba kad se iščekuje svjetska premijera filma “Bohemian Rhapsody”.
Autori Mark Langthorne i Matt Richards, na 470 stranica bave se i širim društvenim kontekstom širenja side, od početka 20. st. u Kongu, govore o borbi za prava homoseksualaca na Zapadu, dekriminalizaciji homoseksualnosti 1960-ih u Velikoj Britaniji, čime nije izbrisana homofobija u društvu, objašnjavaju podrijetlo, obitelj i vrijednosti na kojima je odgojen Farrokh Bulsara te u tom kontekstu i njegov život i nelako hrvanje s vlastitom seksualnošću, kao i činjenicu da je u to doba oboljeti od side značilo nositi dvostruku tešku stigmu - homoseksualnosti i zarazne bolesti. Knjiga je temeljena na brojnim izjavama Mercuryjevih najbližih prijatelja i suradnika.
Među ostalim, govoreći o širenju HIV-a, čiji je virus krenuo iz Konga, autori pišu i o povijesti šprica za injekcije, koje su se otkako nastaju, sredinom 18. st., do 1918. proizvodile ručno. U Africi se 1920-ih vodi borba protiv raznih bolesti, a šprice se ne iskuhavaju niti steriliziraju, tek peru vodom i alkoholom, i često se u njima zadrži ponešto krvi. Čak i kad u 1950-ima postaju dostupne jednokratne plastične šprice, i te se koriste više puta, zbog smanjenja troškova.
U travnju 1975. Queen su se zaputili na prvu japansku turneju. Bio je to početak velike ljubavi između Freddieja i Japana koju je iskazivao prikupljanjem brojnih umjetnina privučen japanskom neprekidnom potragom za savršenstvom
Želja da se opljačka Kongo dovela je do gradnje željeznice koja će od 1930-ih do 1950-ih pomoći širenju virusa iz njegova epicentra. Jača industrija, građevinski radnici, rudari, administrativno osoblje koje je preplavilo regiju daju zamah i prostituciji, nezaštićeni seks širi virus. Šezdesetih je širenje virusa u Zapadnoj Africi postalo eksponencijalno, može se samo nagađati koliko je Afrikanaca umrlo od te bolesti - možda čak i 200 milijuna tijekom više od 80 godina. Virus se iz Konga, zbog mnogo haićanskih radnika koji onamo odlaze privremeno raditi, širi na Haiti, a odatle dalje, u Ameriku…
Osamdesetih zaraženi HIV-om obično su živjeli desetak godina.
Mercury je rođen kao Farrokh Bulsara u Zanzibaru, 1946., u godini kad je Zanzibar postao dio Tanzanije. Posthumno će mu Tanzanija dodijeliti nagradu, proglasivši ga osobom koja je otamo krenula u svijet i postigla globalni uspjeh.
Njegova obitelj perzijskog je podrijetla; roditelji, majka Jer i otac Borni, rođeni su i odrasli u Indiji gdje su se njihovi preci, sljedbenici zoroastrizma, sklonili od progona kojima su bili izloženi u Iranu.
Freddie Mercury rođen je kao Farrokh Bulsara. Maleni Farrokh prvi je okus slave osjetio kao jednogodišnjak. Fotografija na kojoj je kao beba pobijedila je na lokalnom fotografskom natječaju za najljepšu bebu
S pet je godina Mercury u Zanzibaru krenuo u školu kojom upravljaju britanske časne sestre, već tada pokazuje interes za glazbu, roditelji ga sa sobom vode na razne zabave i uskoro je postalo rutinom da talentiranog dječaka netko zamoli da pjeva za okupljene.
Imao je tek osam kad ga, u veljači 1955., iz Zanzibara šalju u internat, gotovo pet tisuća kilometara udaljen od njegova doma i obitelji, gdje će ostati živjeti do 17. godine. Roditelje će za to vrijeme viđati tek jednom godišnje. Rijetko će kasnije u intervjuima govoriti o tim godinama školovanja. Jedan od njegovih najboljih prijatelja, Peter Straker, kaže da je to možda i stoga što je školu pohađao u Indiji, “a nije htio da ga smatraju Indijcem”, jer bio je ponosni Perzijanac. međutim, može se samo nagađati kako se kao dječak snalazio sam u internatu, s čim se sve morao nositi, izmjenjujući tek pisma s roditeljima i sestrom koji su za njegovih formativnih godina bili na drugom kontinentu.
U jednom od intervjua 1974. je rekao: “Imam li roditelje iz visokog društva koji su uložili mnogo novca u mene? Jesam li bio razmažen? Ne. Moji roditelji su bili vrlo strogi. ... Devet godina proveo sam u internatu ... To mi je mnogo pomoglo jer me naučilo da se zauzimam za sebe.”
Freddiejevo djetinjstvo bilo je ugodno. Njegovi su si roditelji mogli priuštiti visoki životni standard, pa tako i dadilju Sabine koja ga je čuvala tri godine
Jedna od tamošnjih učiteljica, Janet Smith, pamti da je bio različit od ostalih dječaka: “Trčao je posvuda i obraćao se svima s ‘dušo’ i često bi se pretjerano uzbuđivao”. Zapravo je bio vrlo sramežljiv, zbog naglašenih prednjih zuba zvali su ga Zubati. Na sreću, uskoro će ga učitelji od milja prozvati Freddie, nadimak koji će potom svi koristiti. Boksao je, igrao kriket i stolni tenis, a nije bilo loš ni u atletici i hokeju. Najdraži predmeti bili su mu likovna umjetnost i književnost te glazba.
S četiri učenika iz internata 1958., tad četrnaestogodišnjak, osnovao je svoj prvi bend, The Hectics. “Htjeli smo impresionirati djevojčice u susjednoj, djevojačkoj školi”, poslije je komentirao jedan od članova, Bruce Murray. The Hectics su prestali postojati kad je 25. veljače 1963. Freddie Mercury napustio školu i vratio se na Zanzibar.
U to vrijeme, ponovno na otoku, sanjari o odlasku, želi u Englesku.
U etnički vrlo podijeljenom Zanzibaru tada izbijaju nemiri, mnogi sljedbenici zoroastrizma vraćaju se u Indiju. Obitelj Bulsara seli se u Veliku Britaniju, otac je računovođa, zaposlen u britanskoj tvrtki, s britanskom putovnicom.
Ni ondje im neće biti lako, ni Engleska tih godina nije bila imuna na rasne sukobe. Obitelj koja je u Zanzibaru imala poslugu i visoki standard, u Engleskoj živi povučeno, ekonomski bitno skromnije, majka počinje raditi. Sin želi studirati umjetnost, roditelji bi da bude “odvjetnik, računovođa ili nešto slično, jer su to bili većina njegovih bratića”, kasnije je ispričao njegov otac. “Nisam toliko pametan, mama. Nisam toliko pametan”, govorio im je tada sin.
Freddie s Johnom Reidom, menadžerom Eltona Johna. Reid će 1975. postati menadžer Queena
Njegova želja da studira umjetnost nije primarno vođena strašću za proučavanjem tih tema koliko odlučnošću da ide putem kakav su imale brojne engleske pop zvijezde prije njega.
Na fakultet ga isprva ni ne primaju, upisuje tečaj umjetnosti, potom Isleworth Polytechnic. Tih će se 1960-ih dogoditi transformacija Freddieja Bulsare u Freddieja Mercuryja. Sredina 1960-ih predstavlja prekretnicu u popularnoj kulturi u Ujedinjenom Kraljevstvu, baby boom generacija postaje punoljetna, pop kultura, umjetnost i politika mijenjaju britansko društvo od vrha prema dnu. Prvi put kreativnost potvrdu traži među masama, a ne od viših slojeva.
Godine 1967. donesen je zakon kojim je dekriminalizirana homoseksualnost. Makar se promijenio zakon, društvo ostaje homofobno, homoseksualnost će biti tabu još dva sljedeća desetljeća.
U to će doba Mercuryja na Ealingu zbog nezadovoljstva njegovim radom, rijetko se i pojavljivao na fakultetu, zatražiti da napusti studij modernog dizajna. Uspijeva isposlovati da ga prebace na studij grafike. Upravo će ondje sresti Tima Staffella koji će ga kasnije, neizravno, dovesti do benda kojim se proslavio. Staffell u to doba osniva Smile iz kojega će nastati Queen. Okupljaju se bubnjar Roger Taylor, Brian May i Staffell, Taylorov stan u londonskom Shepherd’s Bushu postaje često sastajalište članova benda, a s njima se mnogo druži i Freddie Bulsara.
Ibex je bio sirovi bend iz Liverpoola koji se počeo družiti s članovima Smilea, a Freddie je bio njihov glavni pratitelj. Nakon što ih je pogledao na jednom brzinskom nastupu, iznio je prijedlog nekome iz benda: “Vama je, dečki, potreban pjevač”
Sluša ih, sanja o tome da postane dio benda, govori im da rock treba biti show. U to doba, među ostalim, sviraju kao predgrupa Pink Floydu.