ZAGREB - Stari punkeri raštrkali su se po cijelom svijetu. Londonski gitarist Justin Adams ušao je duboko u Afriku. Nakon suradnje s električnim nomadima iz Tinariwena kojima je producirao prva tri albuma, udružio se s gambijskim pjevačem i majstorom tradicionalne riti-violine Juldehom Camarom.
Zajedno su snimili dva albuma zadivljujuće originalnog afro-blues-punk-rocka “Soul Science” (2007.) i “Tell No Lies” (2009.). Dolaskom perkusionista Salaha Dawsona Millera kompletirana je ekipa koja će se u ponedjeljak 7. 12. predstaviti zagrebačkoj publici na koncertu u Aquariusu.
Sin diplomate
Justin Adams, kojeg jako dobro poznaju i fanovi Roberta Planta jer već šest godina godina svira u njegovom pratećem sastavu Strange Sensation, rođen je 1961. u Londonu.
Kao sin britanskog diplomata djetinjstvo je proveo u Jordanu i Egiptu, što će trajno odrediti njegove glazbene preferencije. Vratio se u London malo prije punk eksplozije, osnovao bend The Syndromes, studirao povijest umjetnosti, a onda je po punkerskoj liniji ušao u Invaders Of The Heart, etno-dub projekt ex-PIL basista Jah Wobblea. Poslije je surađivao s Natachom Atlas i Sinead O'Connor, a 2001. objavio je album “Desert Road”.
Dragocjeno iskustvo
Na “Desert Road” radili ste ste sami, “Soul Science” je bila kolaboracija s Juldehom Camarom, a sad ste već trojica na coveru albuma “Tell No Lies”. Je li to konačna postava za vaš afro-blues projekt?
- Širit ćemo se sve dok ne postanemo orkestar. To sad zvuči kao šala, ali sve je moguće. Mislim da će afrička glazba i blues biti stalno prisutni u onome što radim, a to otvara prostor najrazličitijim kombinacijama.
Je li na vaš novi projekt utjecala suradnja s Tinariwenom?
- Upoznati Tinariwen i družiti se s njima bilo je dragocjeno iskustvo. Kod njih sam našao sve što me zanima. Saharu, blues, afričke i arapske elemente, buntovni rock and roll...
Jeste li očekivali svjetski uspjeh Tinariwena, kad ste producirali njihov prvi album “The Radio Tisdas Session”.
- Jako volim taj album. Ne slušam baš često albume koje sam producirao, ali taj vrtim stalno. Najviše me iznenadila i obradovala njihova snaga, kako se oni nose s uspjehom.
Kako ste ste došli kod Roberta Planta?
- Još jedan nevjerojatan telefonski poziv! Hamid iz Transglobal Undergrounda, koji je išao na turneju s Pageom & Plantom, spomenuo mu je moje ime kad je čuo je da Robert traži gitarista s istočnjačkim i sjevernoafričkim zvukom.
Važna epoha
Kako danas gledate na suradnje s Jah Wobbleom i Sinead O'Connor?
- Sretan sam što sam upoznao tako glazbenike. Wobble je bio neobuzdan, ali uvijek otvoren za moje zamisli. Još uvijek pomalo surađujem sa Sinead. Kakva je to pjevačica!
Koliko je punkerskog duha ostalo u vama?
- Neizmjerno mnogo! Mislim da ta epoha doista oblikovala moje ideje, kroz taj sam filter upijao neke druge utjecaje, otkrivao Dona Cherrya, Lee Perrya, Felu Kutija i Johnnya Casha. Ljudi kao David Byrne, Joe Strummer i ekipa iz kuće Rough Trade bili su mi poput univerzitetskih mentora.
Kako se osjećate kad vas nazivaju “britanskim Ry Cooderom”.
- Sviram gitaru i produciram glazbenike iz drugih krajeva svijeta pa je usporedba razumljiva, ali ipak malo nezgodna. Cooder je legenda!