U 75. godini života, nakon duge borbe s rakom žučnih puteva, umro je Ray Manzarek , rođen 12. veljače 1939. u obitelji poljskih imigranata u Chicagu, osnivač The Doorsa i najutjecajniji klavijaturist u povijesti rocka.
Baš je Manzarek na Venice Beachu, 1965. godine, ohrabrio studenta filmske akademije Jima Morrisona da mu otpjeva “Moonlight Drive”, a uskoro su im se pridružili i bubnjar John Densmore i gitarist Robby Krieger, čime je kompletirana postava jednog od najvećih i najvažnijih američkih i svjetskih rock-bendova.
Uloga basista
“Niti jedan klavijaturist na planetu nije bio pogodniji za pratnju stihova Jima Morrisona, a i ja sam osjećao da smo potpuno glazbeno usklađeni. Bilo je kao da dijelimo iste misli, gradeći temelje za Robbyja i Jima. Nedostajat će mi moj glazbeni brat”, izjavio je bubnjar The Doorsa John Densmore u povodu Manzarekove smrti. Doista, Manzarekova psihodelična vrludanja stvarala su vrtlog koji je publiku začarao koliko i Morrisonovi stihovi, a mora se napomenuti da je s bas pedalama na klavijaturama Manzarek igrao i ulogu basista The Doorsa, da bi nakon Morrisonove smrti na albumima “Other Voices” i “Full Circle” pokušao zamijeniti i samog Kralja guštera, ali publika to nije progutala.
Unatoč nekoliko objavljenih solističkih albuma i svirci u nekoliko drugih bendova poput Nite City, produciranju sastava Echo & The Bunnymen i The X koji su mnogo dugovali The Doorsima, suradnji s Iggyjem Popom, Ray Manzarek je relativno rano “umirovljen”. Aktivniji je ponovo postao u 90-ima, nakon što je izrazio neslaganje s filmom Olivera Stonea o The Doorsima, što ga je potaknulo na pisanje autobiografije “Light My Fire: My Life With The Doors”, a potom i na reinkarnacije The Doorsa s pjevačima poput Iana Astburyja iz The Culta.
Ne samo začin
Manzarekove klavijature u Doorsima - kao da je Bach umjesto skladbi s kršćanskim motivima odlučio svirati blues na vašaru ili u vodvilju po naputku onog istog đavla kojem je Robert Johnson prodao dušu zarad vještine sviranja gitare - nisu bile samo začin nego i glavni melodijski instrument dobrog dijela pjesama The Doorsa, uključivši i epohalne “Riders on the Storm”, “Light My Fire” i “Break On Through to the Other Side”. Niz je klavijaturista u psihodeličnom rocku i garažnom punku 60-ih svirao klavijature na sličan način, no nitko nije bio ravan maštovitosti i prstima Raya Manzareka koji se u The Doorsima doimao poput mirnog, ali luckastog znanstvenika čiji je rad kasnije inspirirao The Stranglerse, Echo & The Bunnymen, The Charlatanse, Inspiral Carpetse i stotine drugih sastava. Zapravo, nema rock-sastava s klavijaturama kojemu Manzarekov rad nije bio barem orijentir, baš kao što nema psihodeličnog rock-benda koji nije bio u dosluhu s The Doorsima.
U slučaju Manzareka doista možemo reći da je otišao velikan svog instrumenta i genij rocka.