BAROKNI ANSAMBL

LAURA VADJON, VIOLINISTICA KOJA SVIRA POD PERIKOM ‘Dvorana HGZ-a puna je na svakom našem koncertu’

 Ivan Lacković/EPH
"Pokušavamo glazbu baroka svirati kao što se svirala u trenutku svog nastajanja, na starim instrumentima koji imaju intonaciju koja se razlikuje od ove današnje ravne, klavirske"

Prva hrvatska umjetnica na baroknoj violini Laura Vadjon vodeće je ime na području reprodukcije glazbe starih epoha u Hrvatskoj.

Ravnateljica je i koncertna majstorica Hrvatskog baroknog ansambla (HRBA). U Hrvatskom glazbenom zavodu 10. siječnja predstavit će baroknu obou, na čelu s austrijskim kolegom Andreasom Helmom, s programom njemačke glazbe.

Što nas čeka u novoj sezone HRBA-e?

- Naša 16. sezona je posebna jer svih sedam koncerata u ciklusu svira “velika” HRBA. Dakle, nema komornih koncerata, broj izvođača je uvijek 15 i više. To je zapravo i za našu publiku jedna produžena slavljenička sezona. Očito smo u 15 godina djelovanja narasli u ansambl koji može birati što želi svirati! Nekad mi je početna točka kreiranja programa bilo ono što možemo izvesti s obzirom na raspoloživ instrumentarij i glazbenike, a danas mogu slobodno birati željene programe jer zapravo većih nedostataka u smislu izvođačkog aparata više nemamo.

A na početku ovogodišnjeg programa?

- Kao i svake sezone, imat ćemo zanimljive goste i soliste, fokusirat ćemo se na pojedine barokne instrumente i predstaviti različite nacionalne stilove. Uz Andreasa Helmoma 10. siječnja posebno će se istaknuti naš oboist Stjepan Nodilo te fagotist Matko Smolčić. Uz violončelista Josepha Croucha i napuljski program, violinista Bojana Čičića s programom posvećenim Bachu, ugostit ćemo na samo Valentinovo i vokalni ansambl Antiphonus i ispričati publici posebnu ljubavnu priču.

Što znači - osviješteni način sviranja?

- Zapravo je ispravnije reći –obaviješten - način interpretacije. To je i doslovni prijevod engleske skraćenice koja označava pokret nas barokera; HIP – Historically Informed Performance. To znači da pokušavamo glazbu baroka svirati kao što se svirala u trenutku svog nastajanja. Dakle, na starim instrumentima koji imaju posebne zakonitosti, boje, pa čak i prirodnu intonaciju koja se razlikuje od ove današnje ravne, klavirske. Do poštivanja fraza, motiva, artikulacija u puno većoj mjeri nego što to danas rade moderni orkestri. U velikim dvoranama postalo je važno biti glasan, brz, obično vrlo visoko naštiman i sve nijanse padaju u drugi plan. E pa nas zanima pojedinac i drugi i treći plan... svaka nota, motiv i dah... poštujemo izvorne autografe kompozitora i pokušavamo svirati bez povijesnog naslijeđa vlastite sredine, školovanja i navika.

Koji je glavni repertoar?

- Širimo repertoar sa svakom novom sezonom. Sigurna sam da smo odsvirali već i stotinjak kompozicija koje još nikad nisu bile na hrvatskim pozornicama, kao i kompozitore čije note ne postoje u domaćim knjižnicama osim eto u HRBA-inoj! Izazov je svirati Bacha, Handela, Lully, Charpentiera, Vivaldija, Corellija i Mozarta, ali publici treba prezentirati i Muffata, Schmelzera, Bibera, Galuppija, Manfredinija, Zelenku, Heinichena, Rebela, Clerambaulta, Cimarosu... njih ne poznaju, a odlični su kompozitori. Na nama je da ih predstavimo u najboljem mogućem svjetlu.

Nastupi ansambla su povremeno u raskošnim baroknim kostimima.

- Zapravo ne nastupamo često kostimirani, ali je naš novi vizualni identitet, ovaj put pravi barokni - od glave do pete. Posebnu čar daju perike od prave kose. Uh, bude jako vruće ispod njih i teško nam je iz današnje komotne perspektive zamisliti da su u ona vremena perike bile sastavni dio svakodnevne garderobe. Kostimi su to iz predstave “Građanin-plemić“, koju već niz godina uspješno izvodimo u zagrebačkom HNK. Imamo pet tih predstava u iduća dva mjeseca. Prve su na redu 28. i 29. siječnja.

Vaši su nastupi često temperamentni.

- Biti glazbenik podrazumijeva dati svakoj izvedbi dio sebe, podijeliti osjećaje, prenijeti emociju koju nosi određeni stavak ili glazbena misao. Teško je ostati ravnodušan, zanos i strast se ne mogu glumiti. Biti glazbeni interpret je privilegij. Bilo na pozornici ili kod kuće pri vježbanju li na probama, naša bića ispunjena su magičnim djelovanjem glazbe. Često ni ne znamo da smo u nekoj drugoj dimenziji.

Imate vjernu publiku.

- Dvorana HGZ-a ispunjena je na svakom našem koncertu. Imamo vjernu i prekrasnu publiku svih uzrasta. Veseli me da ima sve više mladih ljudi, premda vrlo cijenim i znalačku stariju publiku koja bira i zna što hoće.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. svibanj 2024 05:16