Atzke, dr. Pop, Leki, Radule i Zoki, ili drugim riječima Atheist Rap, uskoro će u Zagrebu promovirati svoj novi album Überlauf što je bio dovoljno dobar povod da popričamo s njima o njihovoj karijeri, novom albumu i glazbi općenito.
Legendarna novosadska punk-rock grupa osnovana je 1989. godine i glazbenu im je karijeru između ostalog obilježio sarkastični humor i kritički odnos prema vlasti. Do sad iza sebe imaju šest studijskih albuma, jedan 'best of' album, DVD live izdanje i album izdan uz monografiju objavljenu povodom 20 godina postojanja benda.
Atheist Rap stiže u zagrebačku Tvornicu Kulture u subotu 29. listopada, a više informacija potražite na ovom linku.
U razgovor su se uključili gitarist i pjevač Radule, pjevač dr. Pop i basist Leki.
Novim albumom Überlauf, kojeg ćete predstaviti i u zagrebačkoj Tvornici 29. listopada, ostali ste uglavnom vjerni svom zvuku koji vas prati tokom 27 godina godina karijere. Kako publika danas prihvaća punk i gitarske rifove?
Radule: Istim žarom kao i ranijih godina, samo u manjoj meri, jer je publike sve manje. Puno je parametara koji utječu na to, život je drugačiji, generacije se smjenjuju, novije sve manje zanima opće dobro… Ne mislim da smo mi to opće dobro, samo smo glasnici generacije koja je svašta doživjela.
Leki: Trend, kod nas i u svijetu, je da se sve manje sluša gitarska muzika, ali eto, ima još čuvara vatre koji dolaze na koncerte i zbog kojih i mi i dalje postojimo…
To vam je ujedno i prvi album koji je izašao i na vinilu. Odakle ta ideja i zanima li ljude još uvijek taj format?
Radule: Ploče su uvijek bile zanimljive kolekcionarima i to je jedini format koji je opstao. Jako rijetko ljudi kupuju CD-e, jedva skidaju s mreže i kad je besplatno, mahom se prati YouTube, pa je vinil logičan izbor za izdanje. Imali smo i ranije pokušaja doći do vinilnih izdanja, ali je ovo prvi uspješan.
dr. Pop: Tržište vinila je u ogromnoj ekspanziji i tko to ne zna, zaostao je u vremenu i prostoru. Shodno tome, bilo bi dobro i prošle albume vinilirati, nove svakako. Priznat ćete, lijepo je vidjeti čovjeka s vašom pločom ispod ruke.
Možemo li danas uopće govoriti o punku obzirom na sve underground i alternativne glazbene pravce koji su se pojavili posljednjih 20 i više godina? Je li punk mrtav?
Radule: Punk je osnova puno toga, ne samo puki glazbeni pravac koji je započeo revoluciju u pristupu muzici. To je više stav nemirenja s nametnutim normama elita bilo koje vrste, koji je postojao znatno ranije nego što se formirao kao glazbeni pravac. Kao takav utjecao je na razvoj muzike uopće, tako da je tim putem postao sastavni dio mnogih pravaca koji su uslijedili i kroz njih živi nove živote.
Leki: Sve prave underground i alternativne pravce, s njima i punk, povezuje sličan odnos prema establišmentu i komercijalizaciji muzike i generalno, života uopće. Ono što sam primijetio na našim brojnim putovanjima je da punk nije samo glazbeni pravac već bunt, u raznim vidovima, protiv globalizacije, eksploatacije, seksizma, homofobije i raznih drugih vidova diskriminacije. I u svakoj lokalnoj sredini ima neki drugi oblik, ali bottom line je isti… Naravno da nije mrtav, dovoljno je da zađete u neki skvot u vašem ili bilo kojem drugom gradu i uvjerit ćete se u to.
Dr Pop: Nije mrtav definitivno, poslušajte kompilaciju “Za tebe“ Tribute to KUD Idijoti, trenutno sam na šestoj pesmi, šestoti put ovog tjedna.
Prije nekoliko godina nastupili ste na britanskom punk festivalu Rebellion koji je obilježio 35 godina punk pokreta u Velikoj Britaniji i svijetu, a svirali ste uz legende poput UK Subsa, The Adictsa, Jella Biafre, The Exploited, G.B.H. i druge. Bili ste jedini predstavnici punka iz naše regije, kakav je to bio doživljaj? Je li vam po nečemu ostao u pamćenju?
Leki: Po mnogo čemu mi je taj događaj ostao u pamćenju, ali ću izdvojiti samo nekoliko dojmova. Prvi i glavni je to da su četiri dana na malom prostoru oko pet tisuća raznoraznih punkera, skinheada i ostalih spodoba proveli na malom prostoru a da se NIJE DOGODIO NIJEDAN INCIDENT! Također je fascinantno da se festival financira isključivo od ulaznica, bez ijednog sponzora i da godinama uspijeva održati neverojatan nivo kvalitete, zvučnosti imena i brojnosti izvođača! O samim koncertima i imenima koje smo gledali u kratko vrijeme ne smijem ni početi. Neke smo i osobno upoznali. Nezaboravno!
dr. Pop: Dogodilo se da smo te 2011. godine bili jedini s ovih prostora, ne računajući publiku koja standardno hrli tamo. Neverojatan osjećaj, svakako. Uđete u Blackpool Winter Garden, pa od podneva do ponoći u nekoliko hala, dvorana i manjih klupskih prostora svo vrijeme ide sjajna svirka i teče sjajna atmosfera. Za mene, kao da je bilo jučer, a sanjao sam Rebellion nebrojeno puta od tada. The Beat mi je za nijansu bio sjajniji od gore redom navedenih, a činjenica da nas je u dva popodne Wattie (The Exploited) gledao kako sviramo, i sad se ježim od te pomisli, kao i onda.
Općenito, iza sebe imate bogatu koncertnu karijeru i nastupali ste s raznim bendovima. Možete li izdvojiti neki poseban doživljaj/nastup?
dr. Pop: Vrlo je nezahvalno izdvajati samo jedan od mnogo sjajnih nastupa, recimo s Die Toten Hosen u Beogradu, s The Exploited u Opatiji, s ekipom bendova s kojima smo proslavili naš 20. rođendan u Novom Sadu (KUD Idijoti, Superhiks, Novembar, Gužva u 16-ercu, Lude Krawe), s NOFX na Jarunu ili s Dubiozom u Areni ili s Toy Dolls u Kragujevcu, s La Plebe u Velikoj, ili s mnogo njih u Blackpoolu, možda s Pivom u Nišu, ili s Bad Copy u Banjaluci, tko će ga znati... Svih se, ponaosob, rado sjećamo.
Radule: Svakako nastup na Vip INmusicu s NoFX kada je Fat Mike, nakon što smo se upoznali, pretresli razne teme i odsvirali svoje, došao u naš backstage i pitao: ‘Idemo razbiti Arctic Monkeyse, jeste li s nama?’
Kako je biti na sceni 30 godina?
dr. Pop: To ću, nadam se, znati za dve i po godine. Zasad je sve ok, samo su putovanja duža i teže se podnose.
Leki: Pa, nekako i ne primijetimo da godine lete. Tek kad sretnemo neke drage ljude pa se prisjetimo posljednjeg susreta koji se dogodio prije, recimo, pet godina, shvatimo kako vrijeme u stvari radi svoje. I što kaže dr Pop, primijećujemo to po količini lijekova koje nosimo sa sobom na turneje…
Radule: Vidjet ćemo za tri godine, još je rano. Sa 27 se ponekad osjeti zamor materijala, ali preguramo to nekako. Nagledali smo se, naslušali i nasvirali s puno bandi od kojih neke još uvijek postoje, ispratili puno dragih ljudi u neke druge dimenzije, stekli puno prijatelja na svim stranama svijeta, proputovali Srbiju uzduž i poprijeko dok smo bili u Miloševićevom getu, proputovali nakon toga prostore bivše Jugoslavije, sada u zrelo doba skupljamo iskustva po Europi...
Što vas najviše inspirira za tekstove koji su i dalje aktualni, angažirani…?
Radule: I dalje su to teme iz života i teško će se to bitnije promijeniti, samo se fokus premješta s jednog segmenta na drugi. Svjedoci smo rušenja starih svijetova i nastajanja novih i pokušaja snalaženja u svemu tome, prolazimo kroz razne emotivne faze, bilo osobne bilo po pitanju čovječanstva i opstanka uope, rješenja problema su jednostavna, ali je svijest na nedovoljno visokom nivou da bi se to ostvarilo tako da renesansa još nije na vidiku, ali se ne treba predati.
Mogu li glazbenici poput vas, koji nikad nisu bili mainstream ili zabavnjaci, a koji već imaju toliko iskustva iza sebe, živjeti danas od glazbe?
dr. Pop: Ako imaju sreće raditi nešto drugo, što se ne kosi s bavljenjem glazbom, onda da. Druga je varijanta da žive skromno sami. Bilo bi lijepo da je drugačije, ali nije.
Leki: E, ovo je dr.Pop jako lijepo rekao - skromno i sami! A pošto mi skoro svi imamo obitelji, zaključak izvedite sami… Ipak, da ne bih zvučao nezahvalno i kao da se žalim: putovanja i upoznavanja dragih ljudi su ono što je neprocjenjivo u ovom ‘poslu’!
Radule: Pitanje je što znači ‘živjeti’? S jedne strane može se preživjeti relativno bezbolno, pošto radim ono što volim, ali teško da se to može svrstati u kategoriju zadovoljnih kvalitetom života, a s druge strane u usporedbi s tim kako je većini stanovnika s ovih prostora, mogu se smatrati sretnikom. Nemam problem po tom pitanju kao nezadovoljni slobodni naivni umjetnik nego kao jedinka u korumpiranom sustavu koji ne osigurava normalan život i iste prilike za sve ni sadašnjim, a kamoli budućim generacijama.
Koliko pratite suvremenu glazbenu scenu? Možete li izdvojiti nekog mladog izvođača iz naše regije čiju glazbu cijenite?
dr. Pop: Nažalost, ne toliko koliko bih trebao. Izdvojio bih School Bus iz Knjaževca, što hitnije se treba što šire čuti za njih, na opću radost.
Leki: Od mlađih očekujem dosta od benda Tri kapljice iz Novog Sada. Ono što je možda zanimljivo, ali nikako ne i najvažnije, je da je to čisto ženski bend.
Radule: Meni su mlađi bendovi većina sa scene tako da realno ne znam tko su mlađi zapravo, a i od skorije nastalih dosta ih ima sastavljenih od ljudi koji su već izvjesno vrijeme prisutni na sceni. Recimo da su mlađi Random iz Čačka, Mašinko, Repetitor...