ZAGREB - Dino Šaran, da bi lagodnije živio, tu i tamo napiše hit za poneku pjevačicu ili pjevača, no Letu štuke sve je rentabilniji pogon sa sve većom težinom na hrvatskom i susjednim tržištima. Sarajevski bend koji kasnih 80-ih nije stigao objaviti album, a onda ga je rat raselio po svijetu, u Hrvatskoj igra na prilično upražnjenom terenu na čijoj desnoj granici stoje Prljavci, Gibonni, Valjak ili Crvena jabuka, a lijevoj Dubioza kolektiv, Kawasaki 3p ili Rundek.
To je teren na kojem su u drugoj polovici 90-ih golove zabijali Pipsi i Laufer, a na kojem danas igraju Hladno pivo, TBF i Jinx. Letu štuke na tom su terenu sve jači, a s njima je taj, možda najbitniji sektor hrvatske popularne glazbe jači. To što Letu štuke dolaze iz Sarajeva i zabijaju golove na hrvatskom terenu ne da mi ne smeta nego me raduje, a želi li hrvatska pop-rock scena opstati, morat će se potpuno otvoriti i srpskim glazbenim golgeterima te biti spremna zabijati golove u gostima.
Cilj je opstanak u surovim i zajebanim vremenima u kojima smo kod vlastodržaca i poslodavaca svedeni na brojeve računa, nervozu koja nas izjeda iznutra, pucanje po šavovima, razvode i raskide i tupu letargiju izazvanu bespomoćnošću nad vlastitom sudbinom.
Otprilike to je tematika i optika “Brojeva računa”, trećeg albuma Šaranove družine koja se bez vidnih problema, nakon ne baš efektnih “Proteina i ugljikohidrata”, zgodno poigrava grunge i Brit-pop rifovima, gitarističkim trikovima U2, RHCP i FF-a, alter-rockom bliskim Pipsima, etno-popom srodnim Rundeku, a prvenstveno power, electro-popom i novim valom iz 80-ih. Naravno, duh sarajevske pop-rock škole je neizbrisiv, a čini se i kako Letu štuke spretno primjenjuju recept upravo onih bendova iz 80-ih koji su kroz radiofoničan i u konačnici komercijalan, a ipak drukčiji i svjež post-punk, synth-pop i new wave ranih 80-ih uvaljivali pametne socio-političke poruke koje su time dopirale i do većeg broja ljudi negoli kroz radikalnije optike.
Primjerice, “Ljudi crne puti” govori o nedavnim protestima, trulim sindikatima i konvertitima s lijeve i desne bande, a zvuči poput pravog dance-rock hita, “U ovom svijetu” pop pjesma o ljubavi u svijetu zahvaćenom sukobima u ime Boga, zločinima protiv prirode i invazijom kineske robe, a uvodna naslovna pjesma U2-ovski electro-rock o bagri koja hrani ekstreme da bi ostala na vlasti.
Ukratko, “Brojevi računa”, unatoč ponekom spornom detalju koji bi više pristajao Šaranovim estradnim klijentima, inteligentan je, zanimljivo ispisan i solidno skladan domaći pop-rock album za publiku koja naginje Pivu i TBF-u, ali se ne ježi od Prljavaca i Jabuke. Hitovi za široku publiku, a bez zaglupljivanja.