Ma znaš šta, ja sam ti od tinejdžerskih dana veliki fan TBF-a i Leta 3. Već sam svirao i s jednima i drugima i jako se veselim koncertu. Nadam se da ću s bendom izvesti i neke skroz nove stvari koje publika još nije imala prilike čuti, a veselim se i tome što će me kći doći slušati. Obožava biti na koncertima, nabijemo joj one velike slušalice protiv buke na glavu i uživa. Samo što ćemo je morati odvesti kući prije nego što počne Let 3, za njihov je scenski nastup ipak možda malo premala - smije se Edo Maajka, bosanski reper sa zagrebačkom adresom, koji će 10. veljače, zajedno sa žanrovskim kolegama iz Splita i osebujnim riječkim rokerima, nastupiti na peterosatnom koncertnom spektaklu “Antivalentinovo” u zagrebačkom Domu sportova.
Nakon podugačke kreativne stanke (svoj posljednji album, “Spomen ploču”, izdao je 2010.) i četiri i pol godine života u Izraelu, kamo se odselio zbog ljubavi, u rujnu pretprošle godine zajedno s ostatkom obitelji vratio se u Zagreb, grad koji smatra svojim, odlučan da u njemu i ostane. U tih godinu i pol dana otkako se vratio učinio je nevjerojatno mnogo, kaže. Okupio je bend sastavljen od vrhunskih glazbenika - takav da mogu stati uz bok bilo kojem drugom europskom ili svjetskom sastavu, ponovno se posvetio glazbi i sviranju, a izdao je i četiri singla koji će se naći i na dugoiščekivanom novom albumu koji bi trebao izaći početkom travnja. Taj će album, kaže, ljude vjerojatno jako iznenaditi. Pozitivno, vjeruje.
- Ma na ovom albumu ima mnogo pametovanja, zapravo, i duhovnosti isto. Više se ne bojim eksperimentiranja i ne robujem formi na način da se igram matematike kod slaganja stvari samo zato da bih svoju ideju uklopio u neki standardni okvir. Ovdje pjevam, vrištim, šapćem, nabrajam, radim doslovce sve ono što mi se radi. Nemam više mentalnih okova i nije me briga tko će što reći, hoće li netko komentirati da nešto je ili nije moj fah ili glazbeni smjer. Jedina osoba koju trenutačno želim zadovoljiti sam ja sam - objašnjava 39-godišnji Edin Osmić, dodajući kako mu je super ta njegova trenutačna situacija u kojoj radi s ljudima koji su na njegovu nivou ili nivou iznad njega. To je jedini način da rasteš, razvijaš se i napreduješ, smatra Edo, koji, uz to, vjeruje da će svoj idući album - iako ovaj na kojem trenutačno radi još nije gotov - složiti mnogo prije nego prvi.
Žensko dijete moćno
- Mi ti se nađemo dva puta mjesečno i u te dvije probe napravimo ono što drugi rade po šest mjeseci. Jako sam nabrijan, puca me kreativnost kad sam okružen takvim vrhunskim glazbenicima. Sad, da imam prostor u kojem mogu raditi od osam do tri, a ne da stvaram u malom sobičku kod kuće, jedinoj prostoriji u kojoj mi je dozvoljeno pušiti, bio bih puno produktivniji. Ovako svašta kod mene bude “od sutra” i na kraju provedem cijeli dan hodajući tamo-amo i ne napravim ništa - kaže bosanski reper koji je svoju sklonost odgađanju životnih planova iskoristio kao inspiraciju za pjesmu “Od sutra”, objavljenu u srpnju ove godine. Kako repa u neopisivo zaraznoj i pozitivnom energijom nabijenoj stvari, njemu je to “sutra” donijelo “žensko dijete moćno”, danas šestogodišnja Yasmin. Da mu se dijete, pak, dogodilo u dvadesetima, govori, možda bi situacija bila drugačija. Možda bi bježao od kuće, bio neki kreten ili loš otac, no ovako je sve sjelo na svoje mjesto. Njegova djevojčica došla je u pravi čas, kaže, u trenutku kada je bio spreman postati otac.
- Bio sam sa suprugom na porodu, to je nešto nevjerojatno. Jedna sestra šiva i previja moju suprugu, druga mi u ruke daje dijete, plače žena, plačem ja, ne znam kako to opisati uopće. Taj trenutak je u meni otvorio jedan novi energetski kanal koji dotad nije postojao - ističe umjetnik, koji sam sebe opisuje kao pravog obiteljskog čovjeka. Voli biti kod kuće, družiti se s kćeri, čitati joj, puštati glazbu. Ne sili je svojom muzikom, to mu je bezveze, nego mala sluša ono što sluša i Edo sam - uglavnom funk i soul, a Yasmin jako voli i Amy Winehouse. Ipak, veli Edo, morat će nabaviti neku cenzuriranu verziju njezinih albuma jer kod Amy ima stvarno puno “shitova” i “fuckova”, što klinci, očekivano, jako brzo upijaju.
- Znaš, mislim da sam ja možda malo “too much”. Ja sam ti onaj tip koji razmazi dijete, zasere i onda se kasnije žali kada je teško postaviti limite. Štajaznam, ja hoću da volim, treba mi neka žena ili stručnjak da mi objasni kako se to pravilno radi. Drago mi je da sam čovjek koji se ne ustručava tražiti pomoć kad mu je potrebna, nije me to nikad bilo sram - iskren je Edo, koji osim male Yasmin zajedno sa suprugom Lilach odgaja i danas 19-godišnju May, supruginu kćer iz prvog braka. Njegova starija kći, kako kaže, uči hrvatski, ima i dečka ovdje i super se uklopila u novu okolinu. Neizmjerno je ponosan na nju, kao i na svoje druge dvije cure, govori, jer njima je, smatra, prilagodba na Zagreb bila, i još jest, mnogo teža nego što je njemu bio život u Tel Avivu.
Ponosan na kolege
- Ljudi su me prihvatili, sprijateljio sam se s nekim lokalcima, nekom ekipom iz Beograda s kojom sam i dalje u kontaktu, a i tamo svi govore engleski pa mi nije bio problem snaći se. Kod nas ima puno ljudi koji ne govore engleski, ali i onih koji ne žele govoriti, pogotovo kada je veće društvo u igri jer, kao, sram ih je - napominje Edo, dodajući kako je ženama u njegovoj obitelji teško priviknuti se na ovoliko slojeva odjeće, ali i na duljinu dana zimi. U Izraelu je mnogo toplije, a i dani su dulji, što doduše i njemu nedostaje pa tako trenutačno familijarno iščekuju proljeće. Edi, osim toga, nedostaje i meso (“kad kažem meso, mislim roštilj”) koje je u Izraelu mnogo ukusnije, kao i sve te silne salatice koje se ondje jedu, a nedostaje mu i mentalitet Izraelaca. Mi smo striktniji od njih u koječemu, kaže reper na kojeg je život u drugom svijetu utjecao vrlo pozitivno, posebno u kreativnom kontekstu.
- Kad sam došao u Izrael, to je bilo prvi put nakon deset godina da mi nije bio neki presing, da nisam bio u konstantnom pogonu, imao gaže ili snimao u studiju. Napokon sam mogao sjesti i odmoriti, napuniti baterije, razmisliti što i kako. Ipak, cijelo sam to vrijeme nastupao u regiji, ali i po ostatku Europe, barem jednom u mjesec, dva. Osim što mi je to bilo potrebno da sačuvam glavu, jer nije dobro kad čovjek dugo ništa ne radi, bilo bi mi i neugodno da na kraju mjeseca ništa ne doprinesem u kućanstvo, da ona radi, a ja da ‘ladim jaja pa da me onda pita “a ti, štas’ ti donio u kuću”? - smije se Edo objašnjavajući kako je njegova supruga Lilach, s kojom je u braku od 2011., alternativni psiholog i da je “ozbiljno zajebana” u tome što radi.
- Divim joj se. Iz kakvih govana ona čupa ljude, to nisu istine. Ona doslovno spašava živote - ponosan je glazbenik.
A ponosan je i na svoje kolege sa scene, kao i na cijeli revival hip hop scene u Hrvatskoj.
- Meni ti je to super. Čini mi se da je sve počelo s velikim povratničkim koncertom Trama 11 i cijelim tim hypeom koji se gradio više od godinu dana. Siguran sam da bi i Stoka i Nered, da se odluče sad nešto takvo raditi, bili rasprodani samo tako. I Bolesna braća isto! U zadnje sam vrijeme čuo i neke DJ-eve koje nisam slušao sto godina, a MC-evi danas imaju više posla nego ikad prije. OK, malo sam pretjerao, više nego u posljednjih pet godina sigurno - ističe Edo, dodajući kako su mu i ovi novi klinci na sceni sjajni.
- Krešo Bengalka iz Kiše metaka je bomba! Inače ne slušam cijele albume jer nemam živaca za to, ali njega mogu slušati. I Vojko Vrućina iz Dječaka ima neki super novi singl, neki sempl s harmonikom, ma cijela ta splitska ekipa je izvrsna. Sviđa mi se i što radi zagrebačka triestri banda, volim ja i taj “new school” - nastavlja reper, objašnjavajući kako on nije jedan od onih “hip hop talibana” koji misle da stvari moraju izgledati tako i tako. Sound se mora razvijati, kaže. U krajnjem slučaju, i ovo što on danas radi i želi nastaviti raditi izlazi iz okvira “klasike”, a i drugačije je od onoga što je radio prije petnaestak godina.
- Ovaj moj novi album bit će veliki odmak od hip hopa, to jest od standarda. Uostalom, pa moraš raditi nešto novo, odrastaš - kaže te dodaje kako danas, za razliku od prijašnjih godina, više nema potrebu toliko kontrolirati stvari oko sebe, pogotovo kada je muzika u pitanju.
- Jako sam ponosan na sve što sam napravio, nemam nijednu mrlju u radu. Ali isto tako, više nemam potrebu biti toliko kurčevit kao nekada. Imam te neke pjesme, recimo, “Jebo vladu” će uvijek biti dio mojeg repertoara i super je jer je tada rekla ono što je tada vrijedilo, a vrijedi i danas, osam godina kasnije. Ali da opet pričam iste priče, osjećao bih kao da se ponavljam - smatra Edo, koji trenutačno, osim što traži prostor za “ured”, finalizira dogovor sa svojom diskografskom kućom. Žao mu je što je, kaže, bio glup i živio u zabludi da će sve moći učiniti sam, uvjeren da će naći vremena za baviti se stvarima za koje vremena jednostavno - nema.
Savske meduze
- Od te “birokracije” fasuje mi kreativnost, vrijeme, postajem isfrustriran. Ali najgore od svega je to što sam ja jako loš u self promotionu, ima ljudi kojima to ide super, a ja ti se tako nekako ružno osjećam kada pišem nešto sam o sebi. Baš sam sve to skupa loše odradio, a imao sam stvarno super singlove za koje ljudi gotovo da i ne znaju da postoje - priča Edo, dodajući kako je pokušao pokrenuti i vlastitu izdavačku kuću Savske meduze (trebala se, očekivano, zvati No sikiriki, ali sudac nije dopustio jer u Osijeku postoji neka tvrtka koja se bavi kikirikijem pa da ne bi bilo zabune), no taj je pokušaj neslavno propao jer nije uspio pronaći sponzore.
- Planirao sam ja svašta, ali eto, to “od sutra” mi je uzelo dosta života. Trenutačno sam u nekim pregovorima da pokrenem svoj podlabel u sklopu jedne izdavačke kuće, htio bih se baviti produkcijom jer imam puno ideja za raznorazne projekte koji nisu za Edu Maajku, ali ja ih mogu napisati, raspisati... - objašnjava glazbenik koji u 2018. planira učiniti sve što mu se dosad motalo po glavi, ali nikako da se primi posla. Planira jedan veliki dječji projekt, raspisao je i neke televizijske formate, a volio bi raditi i crtiće, pjesmice za djecu i u pedesetima, ako bude sreće, biti dio velikog kreativnog tima koji radi animirane filmove i komedije. Ipak, od svega toga ništa ako napokon ne prestane laprdati i ne počne ozbiljno raditi, kaže. Krajnje je vrijeme za to, zaključuje.