Očekivao sam frku i strku u britanskim medijima kad se najavilo da će Liam Gallagher (ex-Oasis) kao vokalist i tekstopisac te John Squire (ex-Stone Roses) kao gitarist i skladatelj snimiti i objaviti zajednički album. Ipak su posrijedi legende Britpopa i onoga što mu je prethodilo te nadošlo nakon njega. No za pretpostaviti je da ni kod nas ne bi bilo medijske uzbune kad bi se najavio zajednički album Rippera iz Pipsa i nekog našeg amblematičnog gitarista, a da to nije Kralja (jer je i on bio u Pipsima) nego Zoran Čalić (ex-Majke), Davor Viduka (Kojoti, ex-Kawasaki 3p) ili Marjan Brkić (Prljavci, ex-Parni valjak). Druga vremena, drugi interesi, reklo bi se.
Premda se nije teško složiti da nije posrijedi album kakvi su bili prvijenci Oasisa i Stone Rosesa, Začudile su me i neke loše kritike jer JE zajednička rabota Gallaghera i Squirea vrlo solidna i ugodna. Iz više razloga. Prvi, Liam ima bogomdano grlo i gard rock pjevača, a i John se iznova dokazao kao potentan gitarist. Drugi, ni Liam ni John ne glume da su ponovo u svojim izvornim bendovima nego iz svojih nekadašnjih sastava i onoga što im je prethodilo, sve tamo do 60-ih, stvaraju ničim opterećene i pitke, sočne i gustiozne pjesme koje su usporedive s nekim drugim, relativno usporedivim suradnjama. Konkretno, podsjetilo me ovo i na zajednički album Wilka Johnsona iz Dr. Feelgooda i Rogera Daltreya iz The Who. Treći razlog, ako sam i očekivao ponovo začuti The Beatlese ili The Who kao inspiraciju, nisam očekivao blues-rock deriviran iz nasljeđa The Rolling Stonesa, Creama ili Led Zeppelina, a ima i toga ili uplive Hendrixa u “Love You Forever” čija vokalna linija ide tragom Lennona. “Make It Up As You Go Along”, pak, zvuči poput zagubljene snimke McCartneya i Hendrixa. Psihodelične boje također im pristaju kao salivene.
Ukratko, Liam i John pašu si kao ruka i rukavica što i nije čudno jer The Stone Roses su prilično inspirirali Oasis, a sporadično su njih dvojica surađivali i u okviru Oasisa (koncertno) i (jednog singla) kratkotrajne grupe The Seahorses koji je Squire pokrenuo 1996. godine. Jedini problem ovog albuma, koji nije vrhunac u karijerama Gallaghera i Squiera, ali je i miljama daleko od lako mogućeg sunovrata u blato, relativna je predvidljivost onoga što će i kako Liam pjevati, no uranjanje Squirea u blues-rock je iznenađenje. “Iz Manchestera s ljubavlju prema rock’n’rollu”, najkraći je opis ove suradnje.