Uz gromoglasne ovacije mladolike publike pune male dvorane Doma sportova, regionalni trap giganti s Trešnjevke proslavili su 10. obljetnicu karijere i zatvorili jedno poglavlje koje je obilježilo odrastanje jedne generacije, ali i razvoj dobrog komada domaće glazbene scene.
Dok njihov najnoviji album "X" već mjesecima hara streaming servisima, KUKU$ puni klubove diljem Hrvatske iz vikenda u vikend, a subotnji je koncert bio demonstracija svega što su postigli u posljednjem desetljeću. Kako su to i naglasili prvom pjesmom večeri, ovaj je nastup uistinu dokaz su "napravili scenu".
Kukus je koncert započeo nizanjem uspješnica koje su im još davnih dana osigurale parter pun vrištećih, energičnih obožavatelja koji su konstantnim mosh-pitovima održavali atmosferu pod ogromnim svjetlećim slovom X uzavrelom. Hiljson Mandela i Goca RIP su naoružani mikrofonima uz potporu Iso Mikija iza miks pulta publici iz dlana servirali agresivnu "Bode Miller" i "Medalje", jednu od uspješnica s albuma "Anđeli i bomboni", te nastavili s provjerenim trakama koje su zahuktale cijelu priču o 33 Bandi i zagrebačkom undergroundu.
Suradnje s brojnim domaćim umjetnicima, ali i onima iz regije Kukusu nisu nikad bile strane, pa je tako ovaj trio dobivao pojačanja iz pjesme u pjesmu. Nakon nekoliko pjesama iz raznih faza njihova stvaralaštva, KUKU$ je na pozornicu doveo Žugija, Riđeg i Swannu, članove nekadašnjeg High5-a koji su im pomogli izvesti neke od najznačajnijih pjesama poput "Parice", "Spartanac" ili "San Andreas". Spomenute pjesme bile su mnogima prvi susret sa zvukom Kukusa ili domaćeg trapa generalno, a mixtapeovi s kojih one potječu već su klasici domaće hip hop scene. Dok su publiku ti ironični tekstovi puni referenci na pop kulturu ("Han Solo"), tvrd bas i prepoznatljivi spiritualni motivi ranog Kukusa transformirali u vrtloge na kojim im mogu zavidjeti i metal koncerti, bilo je očigledno da su publiku u Domu sportova više zaintrigirale novije, melodičnije i naelektrizirane numere prožete autotuneom poput "Visoki start".
Viralnu "Real Slavs" izveli su zajedno s makedonskim traperom Don Playom, a sa setliste nije izostao ni njihov veliki hit sa srpskim trap pionirom Foxom iz 2019., "Oće ku***", kojim su započeli pohod na širu publiku i utkali trap u javnu sferu stagnirajuće hrvatske glazbene scene. Od tada, mnogo se toga promijenilo, a sve je to bilo vidljivo na ovoj proslavi deset godina karijere. Na putu do statusa koji trenutačno uživaju, Kukusu i originalnoj 33 Bandi priključili su se mnogi novi izvođači koji nose štafetu žanra sigurno prema budućnosti.
Doduše, koliko god "Popstar" i "Roxtar" s Buntaijem ili suradnje s tvrdom školom Kozari Boka, odnosno, 30 Zonom dokazuju da popularnost trapa kao žanra ne jenjava, jasno je da je KUKU$ tu glavni katalizator i pogon iza svega. Razumljivo je da su Kukusovci htjeli ustupiti prostor na pozornici svim svojim prijateljima i srodnim umjetnicima i dati im šansu, no također je vidljivo koliko ih oni ujedno i "nose na ramenima". Kroz koncert su održavali dobar balans grubih pjesama s ranijih izdanja i melodičnijih klupskih himni s onih kasnijih, a priveli su ga kraju s "Frend", "Nemrem izgubit" i "Nema pravila". Kukus je kroz dva i pol sata na svom vlastitom kvartu publiku rešetao rimama, beskompromisnom prljavom uličnom lirikom i na kraju krajeva - vrhunski ih zabavio.
Najpozitivnije iz cijele desetogodišnje trap priče i jučerašnjeg koncerta je to zajedništvo o kojem je Hiljson Mandela pričao već nebrojeno puta. Skupina mladih talentiranih ljudi koji su nakon dugo vremena donijeli nešto novo na uspavanu domaću scenu koja mladeži nije pružala ništa novo godinama. Pod svjetlima reflektorima i u objektivima fotoaparata i kamera, no opet toliko pristupačni i jednaki onima koji ih slušaju - to je tajna uspjeha Kukusa i možemo se samo nadati da će ubrzo "isplivati" još netko s istom pristupačnošću i energijom, a da će biti manje onih koji ganjaju slavu i percipiraju svoju pojavu na pozornici superiornijom od onih koji ih gledaju s partera i tribina. Glad za pozornošću itekako je opipljiva u ovom vremenu društvenih medija, stalne prisutnosti i izgradnje "ličnosti", a nove generacije nije strah prigrliti one s kojima suosjećaju i odbaciti "fabricirane".
Ovo je bio veliki party Kukusa koji su pokazali da su spremni za nove pobjede i novu eru svog stvaralaštva, ali su dali do znanja da nisu zaboravili na svoje korijene, stare "kmice" i one koji su zajedno s njima izgradili zvuk i brend koji će živjeti još dugo.