Dobro je povremeno se osjećati članom svjetske obitelji koja uživa najveće blagodati današnjega glazbenoga svijeta. Da nema ciklusa Lisinski subotom to ne bi bilo moguće a upravo je ova sezona prvim jesenskim koncertima baš pomazila brojnu zagrebačku publiku. Nakon Drezdenske filharmonije i Bečkog simfonijskog orkestra, ove subote 11. studenog ni igla više ne bi stala u prepunu dvoranu Lisinski u kojoj je svirao NDR Elbphilarmonie orkestar iz Hamburga, poznat i kao Filharmonija na Labi, još jedan u nizu najboljih u Europi danas. No pravi magnet bio je Joshua Bell, 55 godišnji Amerikanac, prva violina svijeta kojeg je ovdašnja publika već jednom čula i znalo se što se može očekivati. A dočekao se i ovacijama ispratio omiljeni Koncert u D- duru op.35 Petra Iljiča Čajkovskog, upravo u 130. obljetnici autorove smrti. Ta se glazba jednostavno ne može ni bolje ni ljepše svirati od nevjerojatno tankoćutne i bravurozne Bellove interpretacije koja uopće ne odaje bogato iskustvo virtuoza djelujući teško opisivom magijom prvoga susreta. Bell je zvijezda ovjenčana svim mogućim nagradama pa i Grammyjem, svira najrazličitiju glazbu od klasične do suvremene, glumi i na filmu, a uz sve to pravi je ambasador i glazbe drugih kultura izvan europske smatrajući je dijelom " zajedničkog tla".
Hamburški je orkestar posebna priča jer nema tako dugu tradiciju poput ostalih (osnovan je 1945.), no do danas se izdvojio ne samo izvedbama klasike nego i eksperimentalnim i nekonvencionalnim nastupima. Vodili su ga mnogi majstori a danas je pod štapićem Alana Gilberta prvog Njujorčanina koji je bio šef dirigent Njujorške filharmonije a danas uz Hamburški orkestar vodi i Štokholmsku operu. Maestro snažne geste oslobadja vrhunce svog današnjeg orkestra potrebne i prisutne za izvedbu mozaika glazbene mašte Gustava Mahlera. Ovaj put bila je to Peta simfonija u cis- molu s obožavanim Adagiettom, stavkom koji se proslavio izvan koncertnih dvorana zahvaljujući Viscontijevu filmu " Smrt u Veneciji" prema romanu Thomasa Manna. Ni jedna druga glazba nije na taj način ujedinila tri umjetnička izraza postavši svojinom najrazličitije publike. Gilbert i sjajni Hamburžani izveli su je nadahnuto, moćno i dirljivo.