Uređenje nove koncertne dvorane Muzičke akademije na zagrebačkom Trgu maršala Tita je pri kraju. Obišli smo dvoranu predviđenu za 300 osoba, s pomičnim dijelom gledališta koje se može prilagođavati programu, prije njezina tehničkog pregleda koji će se obaviti 6. listopada. Dvorana je, kao i zgrada Akademije, djelo arhitekta Milana Šosteriča i njegova studija Mistrija, u suradnji s arhitekticom Vilinom Vučinović iz Jurton projekta.
Bordo stolci
Zgrada Muzičke akademije završena je naime još prije godinu dana, kada je bilo i njezino svečano otvorenje, a studenti u njoj već pohađaju nastavu. Ipak, ostao je nedovršen važan dio unutrašnjosti, koncertna dvorana. Nakon ulaska u zgradu ravno kroz prizemlje s lijeve stane nalaze se ulazi u novu dvoranu. Dvorana izgleda impresivno. Boje je pijeska, moglo bi se reći, odjevena u izbijeljeni hrast, s bordo stolicama i specijalnim osvjetljenjem, podnom rasvjetom u veselim bojama postavljenom uz rubove dvorane. U dijelu buduće pozornice, čiji je fiksni dio veličine 16x6,5 metara, za našeg su posjeta još trajali radovi na scenskoj tehnici koje je provodila tvrtka Heris.
Koncertna dvorana Muzičke akademije osim atraktivnim izgledom prije svega se može pohvaliti svojom takozvanom promjenjivom akustikom, prilagodljivom za svaku vrstu koncerta. Dvorana je zapravo sofisticirano čudo tehnike.
- Osim o osnovnom, dakle o formi prostora koncertne dvorane i oblogama prostora brinulo se i o promjenjivoj akustici. Nije svako podešavanje zvuka primjereno za svaku izvedbu - objašnjava Milan Šosterič.
Odlazimo kroz stražnji prolaz dvorane, najprije u prostor tonske režije s velikim prozorom prema dvorani, a potom internim stepeništem na prvi kat, na višu razinu gdje je smješten prostor za videorežiju. I ta soba ima velik stakleni prozor prema dvorani, a zidovi su obloženih akustičnim pločama i apsorberima zvuka. Nedostaje samo važan dio buduće opreme: projektor.
- Odavde će se po potrebi moći snimati sve što se događa na sceni - objašnjava arhitekt Šosterič.
Na prvom katu zgrade su i dvije lože u koncertnoj dvorani. U jednoj loži u blizini prostora za videorežiju smjestit će se režija svjetla. U drugoj loži koncerne dvorane nalazit će se balkon gledališta.
Foto: Dragan Matić/CROPIX
Japanski uzor
- Na stropu dvorane postavljeni su akustični valjci za finu regulaciju kvalitete zvuka. Polovicu obujma svakog valjka čini apsorber, a drugu polovicu difuzor zvuka. Nešto slično postoji i u dvorani Saporo u Japanu, gdje su akustične valjke postavili bočno. Tu smo ideju, kako se kaže, malo “skinuli”, ali mi smo ih postavili horizontalno - objašnjava arhitekt Milan Šosterič. Ističe da je dvorana, kao i cijela zgrada, tehnički uređena s domaćim stručnjacima, sudjelovali su akustičari, električari, elektroničari i drugi. Primjerice, na oblikovanju same dvorane arhitekt je surađivao s Kristijanom Jambrošićem s FER-ova Zavoda za elektronsku akustiku.
Atrakcija dvorane, koja je zapravo nastala u skučenim zadanim uvjetima same zgrade, njezina je pozornica. Njezina baza prostire se na 16x6,5 metra, odnosno 109 kvadrata. No pomoću dva pomična dijela pozornica se može povećati za 14x2,60 metara te za još 14x2,20 m, što je dodatnih 67 kvadrata.
U podnožju se nalazi pokretni dio pozornice koji regulira platforme od kojih se svaka posebno podiže.
- S obzirom na to da zapravo nije bilo mjesta za spremanje klavira u pozadini dvorane, sada se klavir po potrebi može dizati i spuštati. Kad se održava komorna opera, dio gledališta spušta se dolje, odnosno 24 stolice spuste se ispod uobičajene razine i pomaknu prema krajevima, a prostor u prizemlju ostaje otvoren za orkestar, što je prijeko potrebno za izvedbu komorne opere - opisuje arhitekt Šosterič.
Za takvu regulaciju prostora zaslužan je patent spiro lift, kanadski GALA sistem; povezan je s elektromotorom koji podiže i sputa čelične spirale.
- Pozornica se može toliko modelirati da se u njoj može dobiti i veliki prostor za filharmoniju, i to manipuliranjem gledalištem - kaže Šosterič.
Dragan Matić/CROPIX
Suvremeni studio
Na kraju pozornice je niša za orgulje, koje se za sada neće koristiti. Bočno uz pozornicu nalaze se difuzori za zrak, a manji su difuzori i između sjedala u gledalištu. U dvorani je postavljeno i nekoliko “cugova” za reflektore, dakle pomičnih šina za svjetlo.
- Dvorana je prije svega u funkciji održavanja nastave. Ovdje će primjerice ansambl vježbati operu, dakle ovdje će se i plesati i održavati ispiti, a dvorana će služiti i za koncerte za javnost. Postoji i ideja da se dvorana povremeno iznajmljuje. Ona je, uza sve navedeno, osmišljena i kao suvremeni muzički studio - ističe Šosterič.
Prostori za soliste i izvođače smješteni su na drugom katu zgrade. Zanimljivo je i da je dvorana na razini donje pozornice povezana vrlo velikim prostranim liftom. Sanitarne prostorije nalaze se kod ulaza u prizemlju koncertne dvorane.