Dok su se braća Dessner upustila u neplaniranu, ali efektnu suradnju s Taylor Swift na njezinom neočekivanom "indie" albumu "Folklore", Matt Berninger je predah od The Nationala iskoristio za snimanje prvog solo albuma "Serpentine Prison" u produkciji soul veterana Bookera T. Jonesa.
Plan je bio da snime set obrada nalik albumu "Stardust" Willieja Nelsona, no umjesto toga dobili smo set Berningerovih autorskih skladbi; usporediv s tišim albumima Nicka Cavea i posljednjim djelima Leonarda Cohena, solo izdanjima Jarvisa Cockera iz Pulpa, Stuarta Staplesa iz Tindersticksa i Marka Eitzela iz American Music Cluba.
Kako se na albumu The Nationala "I Am Easy To Find" (2019) osjetio zamor materijala, odmak u glazbi i produkciji koja prati Mattov glas je dobrodošao. Nepobitno je i da Berninger i dalje krasno piše teško premostivim ponorima veza između muškaraca i žena koji bi nekoć zbog ljubavi, ako treba, zajedno skočili u taj isti ambis.
Ipak, pjesme u kojima su svirali Bowiejeva basistica Gail Ann Dorsey, Scott Devendorf iz The Nationala, Walter Martin iz The Walkmena, kantautor Andrew Bird i drugi katkad su nabijene emocijama koje će vas ugristi za srce i dušu, a katkad tek ugodna ili nezamjetna kulisa za čitanje knjiga dok vani rominja kiša. Život je labirint pun slijepih završetaka.