Objektivno, malijski Tamikrest je najznačajniji, najaktualniji i najjači inozemni izvođač koji je dosad nastupio u zagrebačkom Vintage Industrial Baru i to je put koji bi vodstvo tog kluba sa svojim “vanjskim suradnicima” trebali slijediti.
Ispunjen prostor u kojem se svira i to po “redovnoj” cijeni ulaznice potvrđuje naklonost publike takvom “scenariju”, a lijepo je bilo vidjeti i da Tamikrest nije privukao ništa manje ljudi nego etabliraniji Tinariwen na posljednjem koncertu u Tvornici kulture.
Klasična rješenja
Naime, Tamikrest još uvijek imaju nezahvalnu ulogu nadmetanja s vlastitim uzorima i trenutno najpopularnijim malijskim sastavom, uz duo Amadou & Mariam. Usporedbe su stoga neizbježne, a može se reći da su Tamikrest u koncertnoj zagrebačkoj utakmici s Tinariwenom uspjeli izvući barem neriješen rezultat mada je bilo i onih koji bi prvenstvo dali Tamikrestu. Naravno, bilo je i onih drugih, no psihodelične i desert-blues gitarističke tapiserije Tamikresta nisu ništa manje zamamne od onih Tinariwena, melodije podjednako zanosne, dok ritam-sekcija ne igra toliko na ritmove koji bi slušatelje bacali u trans nego se više referira na reggae i srodne ritmove pa čak i na klasična rock rješenja.
Doduše, Ousman Ag Mossi mogao bi poraditi na vokalnoj izražajnosti, ali međuigra s dvjema pjevačicama bila je dostatna da ne ostanemo zakinuti za užitak zbog kojeg smo došli. Premda uspijevaju bez problema uvezati malijske i tuareške glazbene tradicije s bluesom, rockom, psihodelijom, reggaeom pa čak i odjecima onoga što su The Clash činili na “Sandinisti” čini se kako Tamikrest, a to vrijedi i za Tinariwen, povremeno ipak ne uspijevaju atraktivnost pjesama s albuma transferirati u jednako moćnu koncertnu izvedbu. Ponovno stvar ukusa, no Tamikrest su bili dojmljiviji u energičnijim nego smirenijim pjesmama, a krasna je i časna njihova želja da se bez srama predstave kao punokrvni rock bend bez obzira što ne dolaze iz Amerike ili Velike Britanije nego iz Malija, odnosno Alžira u kojem privremeno borave.
Razmjena iskustva
Ne zaboravimo da Tamikrest već nekoliko godina putuju svijetom, upijaju znanja, razmjenjuju iskustva, druže se sa zapadnjačkim rock glazbenicima pa je takva aspiracija daleko smislenija od pristajanja na puku world music egzotiku u tuareškim nošnjama. Stoga je i ovaj koncert potvrdio da se o Tamikrestu i Tinariwenu komotno može razmišljati kao o svjetski relevantnim blues, folk i psihodeličnim rock bendovima s jasno izraženim utjecajem malijske i tuareške etno glazbe, a ne kao trupi za smotru folklora i neka tako ostane.