Četverosatna predstava (s pauzom nakon drugog čina) “Gospode Glembajevih” u režiji Zlatka Svibena u Dubrovniku koliko je ambiciozna toliko i banalna. Traje koliko traje bez razloga, osim da se publika izmori a glumci odmore.
Igra u Umjetničkoj galeriji, zapravo idealnoj glembajevskoj lokaciji, u bivšoj palači brodovlasnika Boža Banca (r. 1883.), kakve zapravo nema u Zagrebu ili bilo gdje na kontinentu. Međutim, prostor raskošan iskorišten je napadno. Počinje u prizemlju, u peristilu, gdje su vladali stupnjevi Celzijusevi, njih više od četrdeset, pa se publika, dok je glumci “ometaju” mono-skečevima, penje pomalo na drugi kat a zatim spušta do goleme terase, gdje je ostavljen prevelik prostor za igru a premalen za publiku. Glumci se gube među kamenim zidovima, a publika stišće ispred njih, pateći se na malešnim, plastičnim, neergonomičnim stolcima razmaknutim taman toliko da u njih stane veće dijete ili manji čovjek, no ne i prosječan gledatelj. Hvala odvjetnici Jadranki Sloković koja je svojom golemom lepezom hladila pola reda.
Na desnom zidu poredani su portreti Glembajevih, koje je naslikala malo je reći nevješta ruka: izložba radova amatera koje su odbili primiti čak i na domaću akademiju, pedagoški smjer…
Polusongovi
Naivno je sve to u nama (a ne mutno) - neprestano se “telefonira” što će akteri poduzeti, a radnju kvari i usporava nepregledna niska polusongova Zlatka Tanodija, od kojih ne zapamtiš ništa, a objašnjavaju već objašnjeno.
Atrakcija u predstavi jest Ignjat Glembay, kojega igra srpski glumac Predrag Ejdus: ponio je i kostim u kojem je istu ulogu odigrao prije petnaest godina u Srpskom narodnom pozorištu u Beogradu u režiji Egona Savina. Ejdus ima 69 godina, koliko i lik kojega igra, energiju kretanja nadoknađuje energijom gesta i karizmom nehinjenom. Moć i okrutan karakter odaje šutnjom, jednim pokretom ruke… Karizma se ne može hiniti, a Ejdus je, onako malen i asteničan, ima toliko da se, u ovom kontekstu, i ne treba trošiti do najnužnije.
Anja Šovagović Despot kao Barunica Castelli-Glembay nije erotična, ali nije nezanimljiva. Erotiku nadoknađuje ironijom i zapravo dobro komunicira s tim starim šišmišom prefriganim, ali nikako s Leoneom Glembajem, kojega Mijo Jurišić igra preuzetno a ravno. On nije neurotik, kompliciran tip s potisnutim kriminalnim porivima, intelektualac i snob istodobno, nego je naivno siguran u sebe i kao da ga ništa ne muči nego jednostavno vreba priliku da se iživi na ocu. Leone puši lulu, pućka, malko trese rukom i čeka da zakolje Barunicu, a čeka i publika, četiri sata…
Scena Lea Vukelića, koja uključuje i projekcije po zidovima, kvari skladnu arhitekturu kamenog zdanja koje je dovršeno pred Drugi svjetski rat, a nacionalizirano nakon njega. Dao bog da imao pa nemao, kao u Glembajevima. A oni se zacijelo ne bi odjenuli onako kako ih je uparadila kostimografkinja Bjanka Adžić Ursulov. Damir Lončar koji inteligentno, kao da je Nijemac što je pomalo svladao hrvatski, odnosno zagrebački kajkavski, igra Titusa Andronicus Fabriczy-Glembaya, odjeven je u frak iz kojega visi košulja ispod skuta: pa to i nije frak nego njegova karikatura. Kućni pop Alojzije Silberbrandt, kojega uvjerljivo (osim što mu ruke vise uza tijelo) igra Amar Bukvić, odjenula je kao biskupa, a Barunica Castelli presvlači se u til, proziran materijal najjeftiniji, kojega bi jedna takva bogatunka rado odjenula koliko i gumene kaljače za štalu.
Likovi-zombiji
Sestru Angeliku Glembay Bojana Gregorić ne igra kao nevinu paćenicu (i ona je biskupova ljubavnica), nego više kao ženu koja bježi od života, a odličan je i Mladen Vujčić kao Puba Fabriczy-Glembay. Upravo po Stanislavskom uvjerljivo šepa i ta gesta u kojoj se mnogo troši oslobađa mu prostor da joj kontrapunktira mirnoćom stišanog glasa. Vladimir Posavec Tušek kao kućni liječnik Paul Altmann ispočetka je neprimjetan, ali energičan postaje u poznatoj raspri s popom o ljudskom tijelu i smrti.
Prikazuju se i likovi-zombiji, već otprije mrtvi Glembaji (ostala djeca Ignjatova i njegovi preci samoubijeni) i to je donekle zabavno. Igraju ih Perica Martinović, Karmen Sunčana Lovrić, Marina Bažulić i Luka Bjelica, U predstavi još statiraju Lujo Kunčević kao Oliver, Robert Bošković kao von Ballocsanszky te Maro Drobnić, Džon Gečević, Šiško Horvat Majcan, Marija Kolb, Vedran Komerički i Stjepan Lach.
Ukratko, mnogo kompliciranja oko jednostavnih pitanja, a malo truda oko kompliciranih.