Filip Šovagović je glumac, glazbenik, dramski pisac, filmski i kazališni režiser. Upravo je za ulogu Fabijana u drami Mate Matišića "Moji tužni monstrumi" dobio svoj drugi Zlatni Studio. Sasvim opravdano, jer je urnebesno dobar i smiješan kao brat poremećene progoniteljice glavnog junaka. Nisam se prestajala smijati prvih 20 minuta te Gavelline predstave koliko je Filip na sceni. I nakon predstave sam zaključila da bi Filip trebao dobiti radnu obavezu da češće glumi. Šovagović ne zna kako bi komentirao tu moju opasku - samo dodaje kako svi uživaju u toj predstavi. "Nasmijani silazimo sa scene i pjevajući idemo kući", kaže dok ga pitamo planira li uskoro dodati u svoju biografiju još neku dramsku profesiju.
"Mislim da ne. Moram još usavršiti neke svoje hausmajstorske discipline, a to ne može bez ozbiljnog rada. Gletanje, farbanje zidova, kitanje stolarije i to", objašnjava.
A svu raskoš svoje kreativnosti Šovagović je pokazao predstavom "Žena popularnog pokojnika", koju potpisuje kao autor teksta, režiser i autor glazbe. Na repertoaru Teatra &TD je tri godine i slobodno se može reći da ima kultni status. No njezina je sudbina neizvjesna. Naime, prostor gdje se predstava igra - Teatar &TD u lošem je stanju.
"Nekoliko bitnih predstava Teatra &TD je na čekanju i morat će se prilagoditi ostalim prostorima Studentskog centra ili će se preseliti u neke druge prostore u gradu. ‘Žena popularnog pokojnika‘ imala je sreću da smo ionako već u startu igrali u tri prostora; u velikoj dvorani Teatra &TD, Kinu SC i u Francuskom paviljonu. U nedavnoj prilagodbi morali smo izaći iz velike dvorane Teatra &TD i predstavu sada igramo u Kinu SC i u Francuskom paviljonu. Velika dvorana Teatra &TD zatvorena je za posjetitelje i zgradi je potrebna sanacija. Vjerojatno ne trebam posebno naglašavati koliko je prostor Studentskog centra bio bitan za odrastanje svih nas, posjećivao sam ga u svim fazama života, a nadam se da će biti volje i snage te da će Sveučilište pronaći pravni okvir da se sanacija uspješno provede u što je moguće kraćem roku", apelira Filip koji je nedavno u Gavelli imao premijeru još jedne svoje predstave - "Spaljena" - koju kao autor potpisuje s Dubravkom Mihanovićem. No, iz službenog opisa teško je dokučiti o čemu se tu radi.
"O progonu vještica u ne tako davno doba. Kao neki glavni glumac u tom igrokazu pojavljuje se grad Zagreb, to je Dubravku i meni već drugi rad na temu Zagreba, spremamo i treći. Bavili smo se i genijalnom poezijom Jelene Miholjević, Kafkinim pismima, poezijom Anne Sexton i Orsonom Wellesom u pauzama snimanja kultnog ‘Procesa‘ u Zagrebu. Predstava igra u atriju Gavelle. Bilo nam je bitno da otvorimo i taj novoobnovljeni prostor za igranje predstava. Gavella momentalno ima dvadesetak predstava na repertoaru. To je zaista puno, navratite!"
U posljednje vrijeme Šovagović dosta glumi i u srpskim serijama. Kakvo je njegovo tamošnje iskustvo rada? "U susjedstvu sam proteklih godina snimao seriju ‘Žigosani u reketu‘, tema je košarka, bilo je genijalno. Mi smo ko klinci obožavali košarku i pratili je svakodnevno, a sada sam kroz ulogu košarkaškog trenera konačno shvatio neke bitnije dimenzije igre. Susjedi i dalje ozbiljno promišljaju košarku, igraju profesionalno i rekreativno, druže se i analiziraju igru, snimaju serije i filmove o košarci i uopće nije slučajnost da su nevjerojatno jaki u tom sportu i da je Jokić momentalno najbolji na svijetu. Uz sve statistike, taktike, teretane i vježbe s loptom ili bez nje on igra košarku kao da ustvari priča neki vic. Snimali smo dosta u dvoranama, a imao sam oko tristo šuteva u pauzama snimanja, prosjek ubačaja 13 posto. Bilo je super."