Kazalište Ulysses ovaj će tjedan premijerno prikazati predstavu “Shakespeare ljetne noći – varijacije”, autorski projekt Lenke Udovički, Željke Udovičić Pleština, Nigela Osbornea i Rade Šerbedžije.
Povod za Shakespeara je dakako obilježavanje četiri stoljeća od njegove smrti. U nas se teatri baš nisu pretrgli ove godine previše sa Shakespeareom. Možda i bolje, jer nema u nas za njega strpljenja a, ruku na srce, ni mnogo lako izgovorivih prijevoda. Još su ponajbolji oni Bogdanovićevi.
Za Kazalište Ulysses pak je logično da se prihvate Shakespearea jer njime su i otpočeli svoje umjetničko postojanje. Posrijedi je sad već glasovita inscenacija “Kralja Leara”, upriličena 17. kolovoza 2001., u kojoj je naslovnu ulogu zaigrao Rade Šerbedžija. To je njegova stožerna uloga otkako se vratio u Hrvatsku. Ova će pak predstava, također u režiji Lenke Udovički, donijeti nešto drugo: svojevrstan pregled Shakespeareova cjelokupnog djela. Dramaturška okosnica je predstavljanje piščeva djela kao prototipa modernog osjećaja svijeta.
Dakako, glavni oslonac predstave je Shakespeareova golema freska ljudskih karaktera i golema shema ljudskih odnosa. Čovjek je lukav, opak, željan moći, ali i nemoćan, prestrašen, nesretan. Pitanje je dakle koliko je Shakespeare ljudsku prirodu shvaćao onako kako je shvaćamo mi. Da je bio ispred svoga vremena, neprijeporno je. Zapravo i nisu važne njegove fabule, nego upravo taj gotovo pokroviteljski ton nad čovječanstvom što se vječito krije u slikovitim replikama.
Dramaturginja je Željka Udovičić Pleština, glazbu potpisuje Nigel Osborne, kostime je kreirala Bjanka Adžić Ursulov, scenu Ivana Škrabalo. Koreograf je Staša Zurovac a Rade Šerbedžija je zadužen za scenski govor.