Ove godine prvi put radimo paralelno dvije produkcije tako da je logistički sve puno kompleksnije nego do sada, ali je atmosfera pozitivna, na početku razgovora nam je pojasnila Lenka Udovički koja na Brijunima radi predstavu po drami Branislava Nušića “Pokojnik”, dok Aleksandar Popovski režira “Odiseja” , tekst uglednog makedonskog dramatičara Gorana Stefanovskog, što je i ujedno prva premijera koja se očekuje 20. srpnja.
Zatvara se krug
Zajednička nit oba naslova je povratak kući. Zašto ste se odlučili za temu povratka, doma, obitelji?
- Spontano se poklopilo da smo dva različita redatelja, Aleksandar Popovski i ja, izabrali komade koji imaju zajedničku temu, Odisej koji se iz rata vraća kući i Pokojnik, Pave Marić, koji se također iz “mrtvih” vraća kući. To su dva vrlo različita komada, različitog žanra, ali imaju tu jedinstvenu temu. Ja nisam mističar, ali umjetnost i teatar u sebi uvijek nose dozu mistike. Ovo je naša dvanaesta sezona, a dvanaest je magični broj koji često predstavlja završetak prirodnog ciklusa. Godina ima dvanaest mjeseci, toliko je zodijačkih znakova pa nekako ostavljam to mističnoj dimenziji da je ovo upravo jedan krug koji zatvaramo u Sezoni 12 kazališta Ulysses pa se eto bavimo temom povratka kući, zatvaranja nekog kruga.
Britka satira
Nušića se godinama nije igrao u Hrvatskoj. Što mislite zašto je to tako i zašto vi ove godine radite Nušića?
- Istina je da se tekstovi Branislava Nušića nisu igrali dvadesetak godina, od devedesetih. Nemam ja tu što previše misliti... to je vjerojatno zato što je Nušić srpski pisac, ali to nije razlog zašto sam ja izabrala tog autora. Izabrala sam ga zato što je Nušić veliki pisac i klasik, a prostor Tvrđave Minor u kojem radimo zahtijeva velike pisce. Ovdje sam uglavnom radila klasike; Euripida, nekoliko Shakespearea, Becketta, Krležu, pa je, eto, na red došao i Nušić.
Ovo je njegov posljednji i po mišljenju mnogih najbolji komad, iako to nije jedna od njegovih najpopularnijih klasičnih komedija. To je vrlo britka satira, koja odgovara vremenu i trenutku u kojem živimo. Bavi se ljudima koji su otevši sve čovjeku za kojeg su mislili da je mrtav na temelju toga izgradili svoje statuse i živote, a sve bazirano na prevari i beskrupuloznoj otimačini.
U ovom projektu igraju glumci iz Hrvatske, a imam i glumce iz Beograda pa mislim da će taj spoj biti vrlo zanimljiv jer srpski glumci nose u sebi tradiciju igranja Nušića. S druge strane, hrvatski glumci imaju neki svoj pristup, tako da će se iz spoja ta dva pristupa roditi nova kvaliteta i jedan netradicionalni Nušić.
Kako sam uglavnom do sada radila velike tragičare, prvi put radim jednog komediografa. Bilo mi je zanimljivo čuti od mnogih “jaoooo pa divno, baš će biti zanimljivo, konačno jedna komedija”, iako mislim da ova je ova komedija zanimljiva jer u sebi ima tragične elemente.
Otvoren prostor
Rade Šerbedžija je na pressici najave ovogodišnjeg programa rekao da je želja da ljeto na Malom Brijunu postane međunarodni festival sve bliža realizaciji. Koliko ste zadovoljni onim što ste do sada napravili?
- Mi jesmo međunarodni festival od prve godine jer je kazalište Ulysses inaugurirano koncertom Vanesse Redgrave “Pjesma o ljubavi” 2001., a zatim je naša prva produkcija bila “Kralj Lear” koju igramo sve do današnjih dana. Već tom predstavom kazalište Ulysses započelo je s ostvarenjem svoje misije - stvaranjem otvorenog kazališnog prostora u kojem hrvatski umjetnici mogu razmjenjivati teatarska iskustva s umjetnicima iz regije, Europe i svijeta, a publika doživjeti kazališni događaj u jedinstvenom okruženju Brijuna. Ono čemu stremimo sve ove godine je suradnja s umjetnicima iz regije ali i svijeta. Tako su naprimjer u kazališnoj radionici “Core Sample - Goli otok 1949.-1956.” sudjelovale međunarodne glumačke zvjezde: Amanda Plummer, Caroline Jones, Lynn Redgrave te dobitnica Oskara Vanessa Redgrave. Pa su tu i Eve Ensler, Nigel Osborne, ma ugostili smo glumce iz Kanade i SAD-a do Novog Zelanda, od Čečenije i Irana do Velike Britanije i Francuske...
Kako vidite ulogu Ulyssesa na hrvatskoj kazališnoj sceni?
- Budući da se održava tijekom ljeta, otvara se prostor za nešto što je jedinstveno, za umjetničku koloniju u prirodnom okruženju koja na poseban način inspirira ljude. Kako smo internacionalno kazalište, od početka taj spoj različitosti daje posebne rezultate.