"Majka" je najbolja komorna predstava koju sam gledao ove kazališne sezone. Redatelj Enes Vejzović kreirao je glumačku igru s četvero aktera koja gotovo cijelo vrijeme izlazi iz okvira komocije i donosi gotovo uvijek više nego što očekuješ. Ta igra neprestano pleše na granici između psihološkog realizma i groteske, a najsnažniji pasaži rastu kao provale potisnutih emocija već s one strane ludila. Ludila koje se ne konstituira do kraja, ali koje, međutim, i ne prestaje rasti. Narcisoidna, posesivna majka ne može se pomiriti s odrastanjem djece i njihovim napuštanjem roditeljskog gnijezda, a glavni teret njezine frustracije podnosi dosadan suprug za kojega, poput nje, ni mi u publici zapravo ne znamo je li joj vjeran ili je pak rutinski vara, budući da...