Poljski redatelj Grzegorz Jarzyna jest otprilike mojih godina pa mi je možda lakše shvatiti što i kako radi. Pokušao je, ukratko, stvoriti pogrešan tekst u pogrešnom kontekstu. Hrvatskoj publici neće biti jasna subverzivna narav predstave jer se ta predstava zapravo obraća poljskoj publici, još mnogo očito manje liberalnoj kad je posrijedi kritika katoličanstva. Još kraće: Crkva u nas zbilja ne tlači homoseksualce toliko koliko ih tlači u Poljskoj i općenito nije ovdje, čak niti u Dubrovniku, skandal vidjeti muškarca u ženskoj odjeći. Ako ništa, zapjevat će Božo Vrećo u Kneževu dvoru…
Praviti od Shakespeareova "Na tri kralja" transvestitsku himnu u nas jest bizarno, a ne politično, što je dakako isto...