Podizanjem zastave Libertas u subotu su uz stihove Himne slobodi ispred crkve Sv. Vlaha svečano otvorene sedamdeset i druge Dubrovačke ljetne igre. Nakon prošlogodišnje ceremonije koje je zbog epidemioloških mjera održana u staroj gradskoj luci, svečanost se tako vratila na svoje tradicionalno mjesto, no svi koji su došli na otvorenje trebali su pokazati EU digitalnu covid potvrdu ili drugi dokaz o cijepljenju, negativnom rezultatu testa ili oporavku od infekcije.
Mnogi ugledni gosti pratili su ceremoniju, među njima predsjednik Sabora Gordan Jandroković, premijer Andrej Plenković, šef europske diplomacije Josep Borrell, potpredsjednica Europske komisije Dubravka Šuica, ministri Nina Obuljen Koržinek, Gordan Grlić Radman i Nikolina Brnjac.
"Vrijeme je za slogu, staloženost, razboritost. Nije ovo vrijeme za stvaranje ličnosti i trčanje za imidžom", rekao je gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković.
Novi Gundulići i Držići
"Dubrovnik mora biti grad divljenja za sve putnike i dom za sve koji će ga tako zvati. Možda ulicama grada hodaju neki novi Gundulići, Držići, Boškovići, Sorkočevići. Moramo ih prepoznati i poticati izvrsnost". Dubrovački gradonačelnik rekao je i kako ovogodišnje Igre donose povratak na staro, ali nikad više isto "jer drugačiji smo ljudi nego što smo bili".
"Modeli jučerašnjice neka nikad više ne postanu prijetnja. I nikad više ne budimo taocima društvenog statusa i zgrtanja imetka, podanicima brenda, siromasima duha. Nikakve su to vrijednosti, a najmanje one kojima treba stremiti", istaknuo je Franković i pozvao "neka dugo i mirno plovi ovaj vječni grad. I neka ne gubi smjer" te uz Vojnovićeve stihove iz "Gundulićeva sna" otvorio Igre.
Ceremoniju koja je počela izvođenjem hrvatske himne režirao je i scenarij napisao Hrvoje Korbar, a nastupili su Dubrovački simfonijski orkestar pod ravnanjem maestra Stjepana Vugera, udaraljkaški ansambl Percussion Club i folklorni ansambl Linđo te glumci iz Festivalskog dramskog ansambla kojima su se pridružili studenti glume i plesa Akademije dramskih umjetnosti iz Zagreba. Voditelji su bili Iva Kraljević i Amar Bukvić.
"Druga već godina teče otkako nam je pandemija virusa, čije ime više ne želimo izgovoriti, iz temelja promijenila živote i umjetnost i uvela nas u novo normalno", rekli su voditelji i dodali da se "neke stvari ipak vraćaju u staro normalno". Tako se i ceremonija otvaranja Igara nakon prošlogodišnjeg izgnanstva, kako su rekli voditelji, vratila ispred crkve Sv. Vlaha.
"Naši umjetnici među rijetkima su u Europi koji su imali sreće da u prošloj godini i dalje, iako pred znatno smanjenim gledalištima, mogu prinositi žrtve svetom oltaru umjetnosti i izvoditi predstave, riskirajući tako čak i svoje živote", rekao je Amar Bukvić, dok je Iva Kraljević dodala da su "oni manje sretni u svojim domovima čekali velikodušne potpore našem pandemijom pogođenom i pomalo zaboravljenom sektoru, koji ipak čini znatni postotak našeg BDP-a". Voditelji su zahvalili i turistima koji su došli, "usprkos virusu čije ime nećemo izgovoriti".
Sumnja spram svega
S terase Sponze knez Livio Badurina izgovorio je čuvenu rečenicu "Neka uđu", da bi slijedila Himna slobodi uz prikaz snimljenih kadrova na raznim dubrovačkim lokacijama koje su stvarale dojam da himna odjekuje cijelim gradom. Tijekom svečanosti otvaranja Igara izveli su se ulomci iz Držićeve drame "Grižula" koju je lani režirao Saša Božić uz posebno za ovu prigodu osmišljenu koreografiju te iz ovogodišnje dramske premijere "Glava lava".
"Htjeli smo najaviti tu predstavu kroz program otvorenja. Gundulićev tekst u izvedbi Mara Martinovića dobro se veže na Himnu slobode i na sve o čemu se govori posljednjih dana - što je sloboda, posebno sloboda govora, a nosi i neku sumnju u sebi", objašnjava redatelj i scenarist ceremonije otvorenja. Čuli su se i stihovi Milana Milišića, dubrovačkog pisca koji je poginuo u granatiranju Dubrovnika 1991. godine. Hrvoje Korbar odlučio se za njegovu Molitvu i jedan koloplet iz eseja koji je sastavio Hrvoje Ivanković za prošlogodišnju predstavu "Dubrovačka zrcala".
"Nekako sam se htio pomaknuti tim izborom tekstova prema nečem modernijem, malo dalje od Vojnovića i Držića jer oni zaista nisu zadnji dubrovački pisci". Odabrao je, kaže, Milana Milišića i zbog njegove životne priče, a ove bi godine navršio i osamdeset godina da je poživio.
"Čini mi se da je pomalo zaboravljen, da se ne izvodi toliko često. Kad sam čitao njegovu poeziju, pasali su mi taj neki osjećaj vremena, pa čak i melankolije i rezignacije, sumnje spram svega". Za ovogodišnje Dubrovačke igre najavljeno je čak više od 60 dramskih, glazbenih, plesnih i folklornih izvedbi. Za ovo vrijeme, neki će reći, dosta ambiciozan i hrabar potez.
"Hrabar ili ne, imali smo kontinuitet kulturnih događanja koja su se odvijala pred publikom, dakle živog kontakta s publikom. I općenito puno relaksiranije mjere u odnosu na ostatak Europe. Mislim da hrvatski građani nisu do kraja svjesni tog privilegija", kaže intendantica Dora Ruždjak Podolski.
"Zahvaljujući upravo tom kontinuitetu imali smo svojevrsnu garanciju da će se Igre održati, iako nikad ne možete biti do kraja sigurni".
Osvrćući se na povratak ceremonije otvorenja na Stradun i pred publiku, intendantica napominje kako su ona i njezin tim apsolutno bili za to da se tradicija Igara mora nastaviti.
"Dubrovčani su iznimno ponosni na svoju tradiciju i ja poštujem njihovo osjećanje. Nama umjetnicima tradicija ne znači mnogo. Ne smijemo joj robovati, po naravi moramo stalno tražiti nove načine. Međutim, razumijem stav ove sredine. Taj prostor inače nije zahvalan, ima lošu vizuru, ali ima i svoje čari". Generalna proba koja je održana u petak u ponoć prošla je vrlo mirno i bez uobičajenih dobacivanja.
"Malo sam ljubomorna na Hrvoja Korbara. Nije doživio prave čari generalne probe. Nekad je to bilo burnije. Ali drago mi je, u svakom slučaju, da je publika tako lijepo reagirala".
Glava lava
Kad je riječ o dramskom programu, od premijera je najavljena predstava "Van sebe" koja je autorski rad Nataše Rajković, Ivana Penovića i glumačkog ansambla te je dio projekta Port of Dreamers.
"Ova predstava govori o migracijama, ali ne kao fenomenu koji je prije nekoliko godina postao problematičan i žarišna točka europske politike, nego se bavi migracijama na način da smo svi mi zapravo migranti. Svatko od nas ima nekoga tko je bio migrant", tumači Dora Ruždjak Podolski. "Zabavna je, topla i tiče se ljudskog faktora".
Druga dramska premijera 72. Igara, predstava "Glava lava" u režiji Aide Bukvić prema istoimenom romanu prvijencu Ivana Salečića, progovara pak o Dubrovniku kao mjestu sudara bremenite povijesti i burleskne tranzicije.
"Taj sam roman čitala prije nekoliko godina i odmah sam u njemu vidjela kazališni potencijal", otkriva intendantica. "Sa Sašom sam razgovarala o tome kako bi ga bilo dobro postaviti. Uvijek je malo teže prevesti književnost u kazališni medij, međutim dramaturginja Marijana Fumić napravila je nevjerojatno dobar posao, jedno takvo istraživanje ne samo vezano za roman, nego i za dubrovačku povijest. Roman, sad i predstava, govori, naime, o obitelji Gundulić, o Ivanu Gunduliću, koji je ikona ne samo ovoga grada, nego i hrvatske baštine, kroz jednu vrlo toplu, ljudsku prizmu. To je fikcija, ali ima i fakcije. Zanimljiv je taj spoj. A pored toga govori i o adaptaciji nekretnine unutar starogradske jezgre, što donosi niz duhovitih i aktualnih epizoda. Svatko tko voli ovaj grad i njegove lijepe i loše strane mislim da će se naći u ovoj predstavi i uživati u njoj. Jako puno nade ulažem u ovaj projekt", zaključuje Dora Ruždjak Podolski.
Na programu ovogodišnjih Igara su i reprizne izvedbe festivalskih uspješnica od Shakespeareova "Hamleta" u režiji Paola Magellija i autorskog projekta Saše Božića "Mara i Kata", preko Držićeve drame "Grižula" u režiji Saše Božića i Petre Hrašćanec do nastupa Studentskog teatra Lero s predstavom "Jugo" Davora Mojaša.