Rijetko izvođeno, i izvan domovine slabo prihvaćeno djelo, opera „Hamlet“ francuskog skladatelja Ambroisea Thomasa u Hrvatskoj se izvodi prvi put. Njegov je odabir dogovoren s francuskim dirigentom Hervéom Niquetom, koji je došao u Zagreb kako bi ravnao predstavom te pomogao u postavljanju djela svog sunarodnjaka. Režiju i scenografiju potpisuje nizozemski redatelj Michiel Dijkema, a kostimografiju Claudia Damm. Njihova vizija Thomasova Hamleta krenula je od činjenice da se libreto opere vrlo slobodno odnosi prema Shakespeareovu predlošku.
Elementi TV spektakla
Dovoljno je reći da u verziji libretista Carréa i Barbiera umire samo Klaudije, Hamlet biva okrunjen za kralja, a Thomas je u partituri zapisao da se scena u kojoj Hamlet pjeva najpoznatije stihove „biti ili ne biti“, može po želji izbaciti iz predstave. Bizarnosti ovakvog Hamleta pridonosi i Thomasova često sladunjava glazba koja više puta poseže tek za plitkim oslikavanjem događaja, a često nije u skladu s dramatičnim i mračnim događajima na sceni. Takve bizarne raskorake Dijkema nije pokušao „zataškati“, naprotiv, dodatno ih je naglasio, unoseći element komike, pa i groteske. Autorski tim naglasio je element „spektakla“ (utkan u samu srž francuske grand opére) svjetlucavim kostimima i scenom s više od 4000 žarulja, koja bi odgovarala nekom TV show-programu.
Naslovnu ulogu pjevao je britanski bariton George von Bergen, koji se više iskazao karizmom i angažmanom nego vokalnom interpretacijom. Solidni Ozren Bilušić pjevao je Klaudija, a Domagoj Dorotić svoj je zvonki glas podario Laertu.
Ali zagrebačkom predstavom vladale su žene! Sjajna Dubravka Šeparović Mušović kao Gertruda vratila je dramatičnost u Hamleta, a vrlo je snažno i uvjerljivo portretirala svoj lik. Posebno je oduševila scenom u kraljičinim odajama, možda najsnažnijim prizorom zagrebačke predstave, uz Ofelijinu scenu ludila. A upravo je Ofelija, u izvanrednom ostvarenju Ivane Lazar, najzaslužnija za uspjeh predstave.
Najjača karika
Vokalno besprijekorna, blistavog i čistog glasa, sigurna u bravuroznim melodijama scene ludila, Ivana Lazar bila je podjednako uvjerljiva i u glumačkom smislu. Vladala je predstavom i bez sumnje je najjača karika projekta.
Zbor HNK ostvario je odličnu izvedbu, a i orkestar je uložio mnogo truda. U pojedinim trenucima inspirativni maestro Niquet uspio ih je potaknuti da doista daju svoj maksimum, pa ćemo neuspjele trenutke izvedbe manje pamtiti.