“Istarske priče” i “Sanjari budućnosti” dvije su kazališne predstave koje dočaravaju povijest Istre na više jezika, a zanimljive su ne samo iz tog aspekta.
Naime, obje predstave, koje potpisuje poznati istarski redatelj i dramski pedagog s osječkom adresom, Robert Raponja, dio su trilogije o povijesti Istre koje izvodi ambiciozni Teatar Fort Forno iz Bala nedaleko od Rovinja. Riječ je o zanimljivoj kulturnoj inicijativi koja je zaživjela lani na području starih vojnih austrougarskih utvrda nedaleko od Bala, a cilj je od njih, posebno od utvrde Fort Forno, stvoriti novo kulturno središte.
Robert Raponja
- Teatar Fort Forno osnovan je prošle godine, u trenutku kad je Općina Bale od Republike Hrvatske dobila istoimenu utvrdu na održavanje. Idejni pokretač i materijalni utemeljitelj Teatra Fort Forno, kao i promotor ideje da se austrougarske utvrde na području ove općine pretvore u kulturna i kreativna žarišta je gospodin Plinio Cuccurin, koji je odredio i programsku orijentaciju teatra.
Zadatak tog teatra je uprizoriti novonapisane, originalne kazališne priče o temama i povijesnim periodima koje u Istri baštinimo, koje nas određuju tko smo, što smo, čemu težimo i što želimo ostvariti, a sve u cilju poboljšanja kvalitete kulturne i turističke ponude, kao i stimuliranja kazališnih kreativaca da stvaraju izazovan, provokativan, komunikativan i živ suvremen teatar - navodi nam programske smjernice novog teatra redatelj Robert Raponja.
Međutim, on nije samo redatelj ovih originalnih kazališnih komada nego i predvodnik autorskog tima koji uz njega čine i dramski pisac Boris Senker i kompozitor Massimo Brajković. Ovaj je trojac u kreativnom zanosu smislio zanimljivu trilogiju čiji prvi dio, “Istarske priče”, igra na utvrdi još od lani, a gostovao je i u Višnjanu, u nekadašnjem kamenolomu Cave Romane nedaleko od Medulina, a idući tjedan 28. i 29. kolovoza igrat će na pulskom Kaštelu.
Freud na početku
- ‘Istarske priče’ prvi su dio trilogije. Stvaranje čovjeka na području Istre, tj. Bala, od prapovijesti pa sve do današnjih dana tematska je okosnica koja nas je zaokupila. Dosad smo, u dvije sezone, odigrali petnaest predstava, uglavnom u Fort Fornu, a adaptirali smo predstavu i za izvedbu na gradskom trgu u Višnjanu te u kamenolomu Cave Romane.
Brzopotezna je to predstava u 15 prizora, nabijena izvođačkom energijom međunarodnog glumačkog, raspjevanog i rasplesanog ansambla. U toj povijesnoj reviji punoj satiričkih opaski o osvajačima koji su bili na našim prostorima govori se i pjeva na više jezika - od latinskog, preko talijanskog, engleskog, njemačkog, francuskog, do slovenskog i hrvatskog, a nezaobilazni su i dijalekti - čakavica i baljanski govor. Korištenjem više jezika ostvarili smo kazališni metajezik koji je gledateljima, bez obzira na jezičku i nacionalnu pripadnost, razumljiv i zanimljiv, predstava iz prizora u prozor iznenađuje - priča redatelj.
Ove godine premijerno je početkom kolovoza izvedena i predstava “Sanjari budućnosti”, koja je spoj dramskog, glazbenog, plesnog i lutkarskog kazališta te umjetnosti svjetla. Zanimljiv je sam početak predstave, gdje je glavni lik poznati psihoanalitičar Sigmund Freud kojem na terapije dolazi gospođica Histrija, koja sanja tuđe snove. Sanja sedam snova poznatih osoba iz povijesti Pule, grada koji leži na sedam brežuljaka.
Pulski sanjari
- Sanjari i graditelji Pule, koji su od zapuštenog mjesta s 900 duša stvorili moderan grad i luku, odlikovani su ustrajnošću, originalnošću i autentičnošću. Imali su viziju lijepog života u skladu s prirodom i prožetog umjetnošću te su nas time zadužili i dan-danas. Dali su nam i smjer u kojem bismo trebali misliti, živjeti i voljeti svoj grad. Strastveni tumač snova Freud (Igor Greksa), koji je ljetovao na Brijunima i kojem se Histrija (Aleksandra Peić) obraća da joj pomogne protumačiti snove onih koji u njoj sanjaju, vodi nas kroz predstavu i prepoznaje kako se i kada snovi i vizije ostvaruju.
Kazalište uvijek odgovara na aktualna pitanja i bavi se trenutkom koji živimo. Odgonetavajući snove cara Franje I., Pietra Nobila, Pietra Kandlera, nadvojvode Ferdinanda Maximiliana Josepha, Hansa Bircha Dahlerupa, Johanna Palise, Hermanna Noordunga, Paula Kupelwiesera, Alojza Čufara i dr. Roberta Kocha, kao i skladatelja Franza Leharta i Antonija Smareglie, Freud uviđa kako je bilo potrebno svladavati otpor, s jedne strane mletačkog naslijeđa i inercije, a s druge strane domaćeg stanovništva, primjerice porerskih pastira koji nisu željeli prodati otok Uljanik za Arsenal.
Graditelji utvrda oko Pule, vojni građevinari i arhitekti, koji su gradili prsten tvrđava oko Pule, imaju u našoj predstavi viziju i san o preobrazbi ratne luke u luku plemenite dokolice, opisuje Raponja predstavu čiju kulisu čini jedna austrougarska vojna utvrda. One su dodatno inspirirale redatelja koji je utvrdu Fort Forno razigrao pa su tako svi ulazi, otvori, prozori, kao i etaže pretvoreni u mjesta gdje se gospođici Histriji ukazuju u snovima snažne i važne povijesne osobnosti.
- Sve su te ličnosti znanjem, talentom, ambicijom da stvore i ožive Pulu, kako da obnove njezinu bogatu rimsku spomeničku baštinu, ali tako da i sagrade brodogradilište, arsenal, škole, bolnice, teatar, zaslužile svoju kazališnu priču. Svi oni redom, a posebice pjesnikinja Paula Preradović, po čijim je stihovima skladana aktualna austrijska himna, u vrsnoj interpretaciji Selme Alispahić, govore o Puli strastveno, sa zanosom ističe Raponja.
I u ovoj se predstavi govori na više jezika, na hrvatskom, talijanskom, njemačkom i mađarskom. Uz glumce, tu je i kor Istrana koji se čudi kako se sve oko njih brzo mijenja.
I strana publika
- Zašto ljudi vole hodati utabanim stazama, zašto vole licence, gotove proizvode, provjerene stvari - često se u kazalištu pitamo dok stvaramo. Kroz kazališni čin želimo rušiti ine zablude i preduvjerenja, provocirajući i sučeljavajući različita mišljenja i stavove - ističe istarski redatelj.
Obje su predstave zbog višejezičnosti namijenjene i domaćoj i stranoj publici, tim više što se utvrda Fort Forno nalazi uz dva baljanska kampa, gdje najviše ljetuje Austrijanaca, Slovenaca, Nijemaca i Nizozemaca. Svima njima ovo je zanimljiva dodatna ponuda.
- Dolazi i domaća publika iz Pule, Rovinja, Rijeke, Zagreba, Osijeka... U publici se redovito događa zajedništvo svih prisutnih, često se predstave prekidaju aplauzima na otvorenoj sceni, a na kraju glumci bivaju ispraćeni dugim aplauzima. Dakle, gradimo i igramo svoje priče, stvaramo živo i neposredno, zabavno kazalište, znamo se šaliti na vlastiti račun. Ali kroz kazalište promišljamo našu prošlost, sadašnjost i budućnost u dosluhu s vremenom i prostorom u kojem živimo i djelujemo. Ljeta su u Hrvatskoj kazališno vrlo uzbudljiva, atraktivni ambijenti omogućavaju kazališnim zaposlenicima da maštaju i ostvaruju svoje teatarske zamisli od Pule do Dubrovnika.
Tvrđave, kašteli, trgovi, ulice, otoci, uvale... sjajne su ljetne scene, koje obiluju glazbenim, plesnim, kazališnim programima, i neka bude tako, neka bude što više kvalitetnih i različitih kazališnih, glazbenih i plesnih predstava i koncerata. Teatar Fort Forno daje svoj doprinos ljetnoj ponudi. Vjerujem da ćemo ustrajati na putu koji smo zacrtali - zaključuje naš sugovornik.