Darko Stazić desetljeće je proveo kao ravnatelj zagrebačke Gavelle, prije se toga posla, u osvit demokracije, bavio poduzetništvom, nekretninama, i propao. Potom je obitavao kao državni činovnik. Inače je riječ o glumcu. Doduše, glumac koji ne igra jest poput boksača koji ne ulazi u ring - samo potencijal, eventualan. A Stazić nije, otkako je Hrvatska samostalna, glumio nikako.
Sada, u 60. godini života, evo njega ponovno na daskama koje život znače, a na kojima je u mladosti, eto, ipak proveo 11 godina. Igra u dvije predstave na novootvorenoj zagrebačkoj Sceni Ribnjak: u Krležinoj komornoj drami “u Agoniji” baruna Lenbacha, a u komornoj drami Davida Mameta “Oleanna” sveučilišnog profesora Johna.
Pogledao sam “Oleannu”, duodoramu koju je režirao skupa s nastupajućom glumicom Sarom Stanić. I Stazić je odličan. Posrijedi je tekst izvrsnog američkog dramatičara, koji je od Stazića stariji deset godina, o sveučilišnom profesoru čiju karijeru uništava susret sa studenticom Carol.
Predstava igra u ovećoj sobi, na podestu na koji je postavljen stol sa svjetiljkom, iza njega polica s knjigama, a desno na rubu podesta su i vrata. Svjetlo stalno isto, svijetložuto, glazbe nema, tek dvoje glumaca.
Predstavi definitivno nedostaje redatelj. Prije svega je potreban za ulogu Carol, koju Sara Stanić igra onoliko loše koliko Stazić svoju ulogu profesora Johna igra dobro. Ona se triput pojavljuje pred profesorom. Prvi put viče i mlatara rukama, a imaš dojam da toga profesora prvi put vidi u životu. Ona bi ga trebala, veoma suptilno, donekle seksualno ohrabrivati, ali to ne čini nego popjevava posve neuvjerljivo. Drugi put bi trebala već otkriti pomalo vlastiti sadizam, ali je jednostavno samo nespretna i glasna. Treći je put, pak, zločesta i cinična, ali kao da je opet posrijedi nova, neuvezana karikatura.
Njezine nespretne mijene Stazić, međutim, amortizira vješto. On je od početka u ulozi, igra u njemu taj predživot lika, prosječnog jednog intelektualca opterećenog ambicijom i probitkom, frustriranog debelo. Stazić glumi, rekao, bih integralno, strpljivo, s mnogo detalja, živo te zaista povjeruješ u lik koji tumači. Glumici pak predstoji ozbiljan rad ili potop.