Na sceni Satiričkog kazališta Kerempuh 26. listopada je na rasporedu predstava "Posljednji Čehov u Hrvatskoj" u izvedbi studenata Akademije dramske umjetnosti u klasi nagrađivane redateljice Dore Ruždjak Podolski.
Humoresku prema pripovjetkama Antona Pavloviča Čehova izvode studenti 2. godine diplomskog studija glume u klasi doc. art. Dore Ruždjak Podolski: Luka Knez, Toni Kukuljica, Ružica Maurus, Lena Medar, Nikolina Prkačin i Jakov Zovko.
Asistenti režije su Tea Čorluka i Patrik Sečen, studenti 1. godina diplomskog studija Kazališne režije i radiofonije. Za dramaturgiju su zaduženi Vid Lež i Filip Rutić, studenti 3. godina preddiplomskog studija Dramaturgije, dok je na produkciji radila Lucija Perić, studentica 2. godina preddiplomskog studija Produkcije. Mentorica je doc. art. Romana Brajša.
"Što je zajedničko najneuspješnijem neženji, lokalnom moćniku i glumcu na izdisaju? Pa zapravo, ne mnogo toga – osim što se, uz plejadu drugih osebujnih lica u ovom komadu, voze u ludoj vožnji na karnevalskom vrtuljku. Adaptaciju humoreski Antona Pavloviča Čehova u Satiričkom kazalištu Kerempuh izvodi klasa nagrađivane kazališne redateljice Dore Ruždjak Podolski. Glumačku igru kroz cijelu predstavu prate i plavokosi bas i bubanj dugajlija. Scene tako dosežu svoj urnebesno duhoviti potencijal.
Čehov i studenti glume majstori su humora i pronalaze ga u svakodnevnim, jednostavnim situacijama. A njihovi problemi i naši su problemi. Interakcija među licima ubrzo će doći do ekstrema.
Na trenutke postaje zastrašujućim koliko je lako povući paralelu između društva koje Čehov kritizira i onoga u kojem danas živimo. Ova predstava ne štedi nikog. Mladi autorski tim razotkrit će pikantne društvene probleme i bizarnosti ljudske psihe, ismijavajući se s kazališnim svijetom u koji se spremaju kročiti i vlastitom pozicijom u njemu.
Medicina mi je žena, a književnost ljubavnica! – navodno je tvrdio sam Čehov. Autor tako svoje umjetničko stvaralaštvo dovodi u vezu s onim lascivnim, prevratničkim, subverzivnim.
Diplomska klasa Dore Ruždjak Podolski usredotočuje se širokom potezima na te ekscesne elemente, živa vrela Čehovljevih humoreski transponirajući prozu u scenski jezik i naslanjajući se pri tom u najboljoj mogućoj mjeri na improvizaciju i slobodni stvaralački impuls u glumačkoj igri. Ono ljudsko secira se s lakoćom, kroz humoristične interakcije, bez upadanja u u zamku dociranja. U takvoj se igri dotiču svi slojevi društva kao i prateće posljedice neukrotivosti ljudske psihe.
Izvođači, uz glazbenu pratnju koja oblikuje ritam i poentira komentarima, potenciraju nužnost razigranosti i slobode u stvaranju, baš kao da se vode onom dobrom starom – Igraj svakog Čehova kao da ti je posljednji! Tematski raznolike i trajno na rubu autoreferencijalnosti Čehovljeve humorske u ovakvoj glumačkoj rekonstrukciji dobivaju posve novi život. Premda izmještene u jedan gotovo karnevalski svijet u kojem se isprepliću sudbine umirućih glumaca, korumpiranih sudaca i uvrnutih liječničkih amatera one iznova potvrđuju vlastitu aktualnost u današnjem kontekstu", piše Filip Rutić.