Čitaj, čitaj, čitaj. Čitaj sve - trash, klasike, dobro i loše, i vidi kako to oni rade. Poput tesara - šegrta koji uči od majstora. Čitaj, upit ćeš. Onda piši. Ako je dobro, saznat ćeš. Ako nije, baci u smeće”, izjavio je svojedobno američki književnik William Faulkner.
Kad ih se stavlja pred dvojbu čitanje ili pisanje, pisci, gotovo bez iznimke, uvijek biraju prvo, i to bez prevelikog razmišljanja, svjesni da pisanje bez čitanja baš i ne funkcionira. Sve i kad ne bi bilo tako, i dalje bi se odlučili za čitanje jer to je, naposljetku, svima bila prva strast kad su riječi u pitanju.
Uostalom, kako kaže Abdulah Sidran, ovogodišnji finalist nagrade za najbolju publicistiku: “Profesionalni pisac je po prirodi svog posla čitalački svežder i ne smije robovati vlastitim ‘volim-ne volim’ ograničenjima. Sa mnom stvar stoji još i teže, jer znam da bih čitalački svežder bio i ako ne bih bio pisac.”
Finalistima Nagrade Jutarnjeg lista za najbolje prozno i publicističko djelo stoga smo postavili tri identična pitanja vezana uz njihove čitateljske navike, koja funkcioniraju kao neka vrsta njihove trenutne osobne karte. U odgovorima se, baš kako i treba, u malo toga preklapaju.
Dodjela Nagrade Jutarnjeg lista za najbolje prozno i publicističko djelo održat će se u Muzeju za umjetnost i obrt u srijedu s početkom u 19 sati.
Podsjetimo, u finale nagrade za najbolje prozno djelo koja se ove godine dodjeluje dvanaesti put ušli su: Luka Bekavac “Drenje”, Ivica Đikić “Sanjao sam slonove”, Goran Ferčec “Ovdje neće biti čuda”, Zoran Ferić “Kalendar Maja” te Zoran Pilić “Đavli od papira”.
Najbolja publicistička knjiga, pak, birat će se između naslova “Kako razumjeti rod?” Jadranke Rebeke Anić, “Arhitekt Ignjat Fischer” Marine Bagarić, “Čovjek iz Krležine mape - život i smrt dr. Đure Vranešića” Milana Gavrovića,“Fališ mi - druga knjiga; jesen/ljeto” Mani Gotovac te “Otkup sirove kože” Abdulaha Sidrana. Ovo je, inače, osmi put da se ta nagrada dodjeluje.
Pobjednicima će pripasti i novčana nagrada od 50 tisuća kuna i skulptura Daniela Kovača.
Prošlogodišnji dobitnici nagrade bili su Tanja Mravak za zbirku priča “Moramo razgovarati te Drago Hedl za knjigu “Branimir Glavaš - kronika jedne destrukcije”.
Abdulah Sidran
Kakvu literaturu najviše volite čitati?
- Profesionalni pisac je po prirodi svoga posla čitalački svežder i ne smije robovati vlastitim “volim-ne volim” ograničenjima. Sa mnom stvar stoji još i teže, jer znam da bih čitalački svežder bio i ako ne bih bio pisac. Koja bi to radost bila! Ovako, čitam sve, a s najvišim užitkom - i tako je već pedeset godina - pripovjednu prozu o djetinjstvu i odrastanju. Sasvim uprošćeno: poput onog ogladnjelog čovjeka što je u restoranu zahtijevao da mu donesu jelo koje bi bilo “fino kao da je za gospodu, a da ga je puno kao da je za sirotinju”, tako i ja tragam za rečenicom Marcela Prousta u fabulama Johna Fantea.
Gdje i kad najviše čitate ?
- Uvijek i svugdje, gdje god je to tehnički moguće. Koliko sam samo puta proklinjao i psovao luksuz hotelskih soba u kojima žmirkaju žarulje podobne za bordel! Svađam se na hotelskim recepcijama, ostavljam ružne poruke hotelskoj upravi koja nije predvidjela boravak gosta sa čitalačkom navikom! Da... ponekad se dogodi i da sanjam kako čitam, pa se ujutru pokušavam sjetiti šta sam zaboravio da sam čitao.
Što trenutno čitate ?
- Viktora Žmegača, esej o De Saussureu. Ponešto sam o tome znao i ranije, pamtim da su me oduševljavale analogije između šahovske igre i sistema jezičnih zakonitosti, ali su Žmegačeve interpretacije uistinu dragocjene i fascinirajuće. Evo mi pokraj uzglavlja i Juana Rulfa: Pedro Paramo. Izgleda da smo isuviše lako zaboravili da je erupcija hispanoameričke prozne umjetnosti imala nukleus u tome čudesnom kratkom romanu. Što Dostojevski reče za onodobnu rusku književnost - Svi smo mi izišli iz Gogoljevog Šinjela - još i više vrijedi za modernu hispanoameričku književnost i Juana Rulfa.
Milan Gavrović
Kakvu literaturu najviše volite čitati?
- Možda će vas iznenaditi, ali knjiga koja me se najviše dojmila bila je “Blago u srebrnom jezeru”, Karla Maya. Imao sam sedam godina i to je bila prva knjiga koju sam pročitao. Tako intenzivan doživljaj više nikad nisam imao. Jedan moj prijatelj kaže da je to kao kod narkomana, koji trebaju sve jaču dozu za sve slabiji učinak. Naravno, literatura se mijenjala, pa je Karla Maya zamijenio i Karl Marx. Čitam sve manje beletristike, možda zato što u nekim godinama čovjek zaključi da su mu sve priče već ispričane. Čitao sam svašta, a sada najčešće knjige koje traže izlaz iz ove slijepe ulice u kojoj živimo. Nažalost, sadržaj je često razočaravajući. Nisu krivi autori. Naslijedili smo velika razočaranja.
Gdje i kad najviše čitate ?
- Ako me knjiga zanima, mogu čitati bilo gdje i bilo kada. Ako ne, odmah odustajem. Očito, nemam tzv. kulturu čitanja, koja traži da se izdrži do kraja. Knjigu u pravilu listam čim izađem iz knjižare, češće antikvarijata, a ako sam našao pravu stvar, i najbliži kafić je idealno mjesto. Autor postaje sugovornik, a čim je manje onog što bi ga htjeli pitati, to je knjiga bolja.
Što trenutno čitate ?
- Nedavno sam pročitao Roberta Skidelskog “Keynes: povratak velikana”. Autor je ovih dana bio i u Zagrebu, ali nažalost nitko od onih koji odlučuju o ekonomiji nije ga htio čuti. Upravo dovršavam Geerta Maka “U Europi - Putovanje kroz dvadeseto stoljeće”. Mislite da o tome znate sve, a onda knjigu od 900 stranica ne možete ispustiti iz ruku.
Goran Ferčec
Kakvu literaturu najviše volite čitati?
- Manje razmišljam o onome što volim, a više razmišljanja posvećujem toj čudnoj potrebi da čitam, a onda i pročitanom. Ako ipak želim odgovoriti na pitanje, onda volim autore koji pregovaraju s jezikom i tekstom. Volim rizik u jeziku i rizik u tekstu.
Gdje i kad najviše čitate ?
- Najviše čitam kod kuće. S drvenom olovkom u ruci. Bez obzira na to što čitam, moram imati olovku u ruci. Ponekad ne označim ništa. Ali bez olovke ne mogu ući u tekst. Možda ta potreba za olovkom proizlazi iz mog stava da je svaki tekst otvoreno djelo. Pa makar se radilo o Hamsunu, Desnici ili Jelinek. Možda kradem, a možda samo označavam točke prepoznavanja. Ne znam.
Ipak moje omiljeno mjesto za čitanje je u vlaku na relaciji Zagreb - Beograd. U onom koji sa zagrebačkog kolodvora kreće u 11.03, a u Beograd stiže u 17.19. To je idealnih šest sati posvećenih čitanju s malom pauzom pri pregledu putovnica.
Što trenutno čitate ?
- Trenutno čitam Sarajevske sveske broj 29-30, “Majstora i Margaritu” Bulgakova, roman “Leica Format” Daše Drndić, zbirku slam poezije Milene Bogavac pod naslovom “Moj slem je duži od tvog”, engleski prijevod libreta Bachove Muke po Mateju, “Povratak is SSSR-a” Andréa Gidea u prijevodu Vladana Desnice iz 1952., knjigu poezije Paula Celana u prijevodu Trude Stamać, objavljenu 1989. a koju sam kupio u Sarajevu za dvije konvertibilne marke, potom dramu “Na dnu” Maksima Gorkog, odličan novi broj magazina Frakcija s tematom Umjetnički rad u doba štednje, i još dvadesetak drugih knjiga, članaka, tekstova. Na koncu uvijek sve uspijem nekako privesti kraju. Odnosno, ponekad moram započeti ponovo da bih priveo kraju.
Mani Gotovac
Kakvu literaturu najviše volite čitati?
Kako u kojoj dobi života. U mladosti nisam mogla živjeti bez Dostojevskog, onda je došlo vrijeme Čehova... Danas čitam Alaina Badioua i Slavoja Žižeka i čitam poeziju Danijela Dragojevića, Ivice Prtenjače...
Gdje i kad najviše čitate ?
Noću, u postelji, u potpunoj tišini.
Što trenutno čitate ?
“Kalendar Maja” Zorana Ferića