Peteročlani žiri Nagrade Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo objavljeno 2012. godine održao je svoj prvi “eliminacijski” sastanak i odabrao 12 polufinalista koji kreću dalje, u utrku za prestižnu književnu nagradu. Žiri je i ove godine radio u sastavu Gordana Crnković, Dario Grgić, Ivan Lovrenović, Teofil Pančić i Jagna Pogačnik (predsjednica žirija) i pred njim je na ovome sastanku bio iznimno težak zadatak. Unatoč prognozama o lošoj, brojčano slaboj i “recesijskoj” proznoj godini, situacija se u praksi pokazala drukčijom.
Povratak zbirki priča
U utrci za nagradu, istina, ove se godine našao nešto manji broj knjiga, njih 50-ak, što je otprilike desetak manje od prosjeka proteklih godina. No, s druge strane, žiri drži kako je ove godine konkurencija bila jaka te kako je barem polovica od prijavljenih naslova bila iznimno vrijedna čitateljske i kritičarske pažnje. Ono što je zamjetno svakako se tiče žanrovske pripadnosti ne samo naslova koji odlaze u polufinalnu utrku, već i cjelokupne prozne produkcije. Nakon nekoliko godina u kojima je dominirao žanr romana, 2012. godina na zemljovid je recentne prozne produkcije vratila vrlo kvalitetne zbirke priča, te prozu koja svoje mjesto traži na rubovima žanrova - dnevničke, esejističke, lirske, autobiografske i ine proze.
Regionalna nagrada
U konkurenciji za nagradu, dakle, ostalo je sljedećih dvanaest naslova: Daša Drndić “Belladonna”, Tatjana Gromača “Božanska dječica”, Dževad Karahasan “Sjeme smrti”, Damir Karakaš “Pukovnik Beethoven”, Miroslav Kirin “Iskopano”, Semezdin Mehmedinović “Autoportret s torbom”, Josip Mlakić “Planet Friedman”, Andrej Nikolaidis “Odlaganje. Parezija”, Milorad Popović “Karnera”, Roman Simić Bodrožić “Nahrani me”, Neven Ušumović “Rajske ptice” i Darija Žilić “Omara”.
Žiri izražava zadovoljstvo što, kako je vidljivo i prema popisu polufinalista, Nagrada Jutarnjeg lista za prozu sve više postaje regionalnom, kao posljedica objavljivanja prvog izdanja knjiga autora iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore kod hrvatskih nakladnika.
12 najboljih proznih naslova
Daša Drndić - Belladonna
Fraktura, Zaprešić 2012.
Kroz priču o Andreasu Banu uobličen je oštar prikaz društva u kojem pojedinčeva bolest i starost, kao samo jedan od oblika nemoći i neuklapanja u “većinu”, postaje znakovit primjer bolesti društva. Spojem dokumentarističkog i fikcionalnog, pa i autobiografskog koje se ovdje uplelo u priču ispiričanu iz muške vizure, Daša Drndić pruža još jedan roman o obespravljenima, traumama europske povijesti i žrtvama koje to postaju slučajno.
Tatjana Gromača
Božanska dječica,
Fraktura, Zaprešić 2012.
O ljudima nasilno izgubljenog identiteta i o društvu koje traži svoje poslušnike, makar do njih dolazilo psihofarmaticima, piše Tatjana Gromača u svome mračnom, fragmentarnom i stilski izbrušenom romanu koji uobličava poraznu dijagnozu društva kojim dominiraju trgovački zvjerinjaci, ideali čovjeka-robota i stari zločini koji se ponavljaju jer se o njima šuti. Stilski minimalizam samo je krinka ispod koje se krije mnoštvo emocija.
Dževad Karahasan
Sjeme smrti
Profil, Zagreb 2012.
Roman “Sjeme smrti” priča je o Omaru Hajjamu, velikom perzijskom matematičaru, astronomu i pjesniku iz 12.st., s elementima kriminalističkog i povijesno-esejističkog romana. Povijesne osobe omogućuju da roman tematizira sve ono što se u epohi o kojoj se govori začelo (terorizam, fundametalizam) da bi nas i danas pratilo kao kulturna i politička stvarnost, dok fikcionalni likovi daju uvid u intimni život junaka.
Damir Karakaš
Pukovnik Beethoven
Sandorf, Zagreb 2012.
Zbirka priča Damira Karakaša čini svojevrsnu cjelinu s prethodnim zbirkama “Kino Lika” i “Eskimi”. I ovdje se pojavljuju poznati motivi i likovi, od sudionika u ratu, preko ličkih gastarbajtera, do uličnih svirača harmonike. Naglasak je na atmosferi čija se uvjerljivost postiže ogoljenim, minimalističkim stilom. Zbirka je precizno komponirana, s neočekivanim točkama obrata koje mijenjaju perspektivu.
Miroslav Kirin - Iskopano
Vuković&Runjić, Zagreb 2012.
“Iskopano” je knjiga-koncept, koja zbog svoga grafičkog materijala (iskopani obiteljski album) funkcionira kao foto-esej. Zbirka tekstova na rubovima eseja, crtice i zametaka memoaristike, progovara o odnosu fotografije i velike, razorne povijesti ne samo na razini zabilježenih ljudskih sudbina koje su, na fotografijama ali i u zbilji, promijenjene do neprepoznatljivosti, već i razini koja žanr fotografije mijenja u žanr slike.
Semezdin Mehmedinović
Autoportret s torbom
Fraktura, Zaprešić 2012.
Američki prozni zapisi Semezdina Mehmedinovića, nastali u trenutku i u pokretu, jer se radi o krokijima nastajalim uglavnom tijekom vožnje metroom, obilježeni su dvama važnim uporištima - iskustvom bolesti i iskustvom usamljenosti i nepripadanja koji nemaju veze s “geografskom nostalgijom”. Mehmedinović, na rubu poetskog, proznog i esejističkog, zapisuje jednostavne isječke iz života, kao slučajno uhvaćene trenutke.
Josip Mlakić
Planet Friedman
Fraktura, Zaprešić 2012.
Roman žanra antiutopije funkcionira na tri razine - kao uspješan primjerak žanra, kritika svijeta u kojem živimo, ali i roman koji nudi nadu da nikad nije sve tako sivo. Na putu “prosvjetljenja” koji prolaze glavni likovi, isprva kao špijuni koji trebaju doći do glavnog neprijatelja Friedmanova carstva, veliku i ključnu ulogu imaju upravo knjige. One su zabranjeni proizvodi prošlog vremena, baš kao i bilo kakve emocije osim onih sintetički izazvanih.
Andrej Nikolaidis
Odlaganje. Parezija
Algoritam, Zagreb 2012.
Priča o “slučaju Nikolaidis” s pratećim autorefleksijama, umješno je spojena s pričom o nestanku kotorskog svećenika koja se autoru čini intrigantnom za pisanje romana. Uplitanje motiva hajke na vještice, kao i svećenikovog dnevnika u kojem se razrješava i propituje odnos s majkom, ovu prozu usmjerava u pravcu trilera koji se neobičnim paralelizmima pretvara u snažnu osudu licemjerja i laži.
Milorad Popović - Karnera
Fraktura, ZapreŠiĆ 2012.
Roman iz perspektive marginalca, lokalnog boksača, propituje povijesne i identitetske obrate i nove društvene vrijednosti i funkcionira kao romaneskna studija karaktera i društvenih deformacija, politički i ljubavni roman, autoironijska igra sa smislom i društvenom važnošću literature, ali i roman o oblikovanju crnogorskog identiteta u neposrednoj kravavoj prošlosti.
Roman Simić Bodrožić
Nahrani me
Profil, Zagreb 2012.
Roman Simić Bodrožić pisac je senzibilnih, pa i tužnih priča s oštrim okom za male stvari koje su zapravo odlučujuće za sve naše živote. U novoj se zbirci među “dvoje” useljava “treći”, dijete, s kojim ostaju zauvijek povezani u roditeljskom odnosu, jednom od najkompliciranijih međuljudskih odnosa čije nijanse, ljepote i užase nastoji osluhnuti i zabilježiti ovaj pisac.
Neven Ušumović
Rajske ptice
Profil, Zagreb 2012.
U “Rajskim pticama” se polazi od “stvarnih” i svakodnevnih događaja, no to je samo predložak na kojem se razvijaju pomalo začudne fabule u koje Ušumović ubacuje elemente iracionalnog, halucinantnog ili snovitog. U tim pripovjednim svjetovima, građenim pažljivim odabirom atmosfere, pojavljuju se likovi sa svojim snovima i žudnjama koji svjedoče kako su spajanja i razdvajanja manje stvar teritorijalnih granica i vremenskih razdoblja, a više privatnih nemira i prekretnica.
Darija Žilić - Omara
Biakova, Zagreb 2012.
“Omara” je zbirka kratkih priča, eseja i lirskih proznih zapisa koji propituju fenomene tijela, urbaniteta, svakodnevnog života, ali i pitanje identiteta i aktivizma u suvremenom društvu. U zbirci se izmjenjuju dnevnički zapisi, introspekcije i komentiranja svakodnevice. Sugestivni i lirski, stilski izbrušeni prozni zapisi donose razmišljanja iz perspektive mlade žene koja je stalno usredotočena na razne fragmente svoga života i na situacije s kojima se susreće.