Snažne emocije – to je ono po čemu se Kristian Novak od početka razlikuje od suvremenog "muškog pisma" na našoj sceni. Ljutnja, bijes, ogorčenost, tuga, plač, nemoć, nježnost… sve se to dogodi u suosjećanom čitatelju. I drži se formule koja mu je zacijelo legla: tragični junaci u pogibeljnom zapletu, smrt oko koje se postupno tka društvena kritika – uvijek kontekstualna i posredna. Budući da uvjerljivo gradi likove, ne trebaju mu objašnjenja što čine, jer djeluju i u interakciji su – to napominjem zato što često današnjim romanopiscima za praznine u likovima trebaju tumačenja, svojevrsne didaskalije.
Nije ni čudno da su mu sva tri romana uprizorena: likovi su vjerodostojni, saživimo se s njima. Novi je ipak presedan: usporedno se...