Baš protekli petak, pred vikend, sutkinja Talia Pardo Kupelman iz Tel Aviva donijela je pravorijek u slučaju što se sudovao punih pet godina, u slučaju ostavštine doktora prava i pisca Franza Kafke (1883-1924). Za istinu, to je slučaj Maxa Broda, Kafkina prijatelja od srednjoškolskih dana, kome je Kafka povjerio “sve svoje” pred smrt.
Kompliciran slučaj
Problemi su nastali poslije Brodove smrti 1968., kada je njegovu imovinu naslijedila njegova tajnica i ljubavnica Esther Hoffe. U njoj su Kafkini rukopisi i još nerazvrstani spisi i građa činili najvredniji dio. Max Brod je, naime, iznevjerio pokojnika. Kao što pjevaju vrapci, bolesni ga je pisac zamolio da spali sve njegove rukopise. Ali, Brod je iznevjerio tu zamolbu, sačuvao je i otisnuo Kafkine rukopise stvarajući iz prašine jednog od najvećih pisaca XX. stoljeća.
“Ovaj slučaj, zakompliciran strastima, nalazi se ovdje u sudnici već dugo vrijeme, a prenosi se s različitih mjesta preko mora, iz raznih zemalja i davnih razdoblja. Nije baš svakodnevno, a svakako je izvan svake rutine, da jedan sudac dobije mogućnost zaroniti tako duboko u prošlost što se pred njim rastvara u pojedinostima”, napisala je sutkinja Kupelman u obrazloženju presude. Ona je, naime, trebala presuditi da li Kafkina ostavština, objedinjena s ostavštinom Maxa Broda, objedinjena voljom njegove ljubavnice Hoffe, pripada dvjema kćerima iste ili ipak Izraelskoj narodnoj knjižnici.
Sutkinja je u osnovi odlučila, bez ulaženja u pravne pojedinosti, da “Kafkini rukopisi, baš kao i Brodov posjed, nisu bili predani sestrama Hoffe kao darovi”.
Iznenađenja su moguća
Prema tome, svi ti rukopisi od prekjučer stoje na raspolaganju Izraelskoj narodnoj knjižnici. Njen direktor David Blumberg izjavio je: “Mi još ne znamo što se sve nalazi u toj ostavštini, ali prema našem iskustvu s takvim zbirkama znamo da su iznenađenja uvijek moguća”. Sada je na redu katalogiziranje Brodove ostavštine, što uključuje dobar dio Kafkine, da bi ona bila dostupna izraelskoj i globalnoj javnosti.
O kakvoj je tu materijalnoj vrijednosti riječ, jer duhovna više kao da ne postoji, dovoljno govori primjer samo jednog rukopisa koji je prodala Ester Hoffe. Naime, 1988. dobila je za rukopis romana “Proces” 2 milijuna dolara. Brodovu i Kafkinu ostavštinu “razbacala” je ne samo po svom stanu u Tel Avivu, već i po sigurnosnim pretincima banaka u Izraelu i Švicarskoj. Sada je na Knjižnici da je natrag skupi i vrati javnosti.
Čeka se velika tajna
Tko zna da li se dvojica mrtvih prijatelja presudi vesele, ili tuguju u onostranosti. Njih zacijelo ne zanima koliko milijuna dolara njihova ostavština vrijedi. S druge strane, ljubitelji njihovih književnih djela su sretni. Govori se i o nekim Kafkinim rukopisima što bi se mogli pridodati njegovim sabranim djelima. I čeka se, kao na svakom sličnom primjeru, pa i Krležinom, neka velika tajna što neće promijeniti svijet ali hoće gledanje čitatelja na književnost.
Pa sad, je li Brod postupio dobro zato što je iznevjerio prijatelja Franza a obogatio svjetsku književnost? Bilo kako bilo, ostavština što sveukupno broji 40.000 stranica i kojom su dosad raspolagale majka i kćeri Hoffe prelazi sada u ruke Izraelske narodne knjižnice. Njen direktor uvjerava sve ljubitelje Kafke da će tu zbirku nakon primjerene obrade učiniti dostupnom svima. I to je velika, dobra vijest.