Polovicom studenog 1962. Ivan Buković Ćiro u dnevnik, koji je počeo voditi godinu dana ranije, piše da ako istoga dana ne unese što se dogodilo, sve se izgubi, nestane. Na kraju dana, za bilješku mu je potrebno više od sata, a to je sat manje za ostale aktivnosti. Čemu i kome će služiti ono što piše, "što subjektivno doživljavam u borbi za socijalizam", pitao se? Način na koji je pisao dnevnik bio je puno življi i zanimljiviji od svega drugog što je Buković pisao. Svi koji su dnevnike vidjeli, ohrabrivali su ga da ustraje. Zapisivao je s prekidima od 1961. do 1968, a od tada, pa do smrti 1989., piše svakoga dana. Voditi dnevnik preko 20 godina, svakodnevno, traži veliku disciplinu, ali ostala je slika ne samo jednog čovjeka i njegova života, već...