Nagradu Post scriptum za književnost na društvenim mrežama za godinu 2022. dobila je Tamara Bilankov.
Tamara Bilankov (Split, 1988.) nakon završetka srednje škole profesionalno se bavi novinarstvom, a od 2009. do 2010. radi kao glavna urednica programa Splitske televizije. Magistrirala je na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu te Odsjeku za komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Trenutno se školuje na poslijediplomskom studiju na Radboud Sveučilištu, u Nizozemskoj, za RITHA tehničarku (praktičarka za edukaciju darovitih). Od 2015. radi kao edukatorica na raznim filmskim i umjetničkim radionicama u okviru udruge Blank.
Od 2016. radi kao profesorica filma, videa i animacije u Školi za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok. Izlaže na mnogim skupnim izložbama te sudjeluje na stručnim radionicama i seminarima.
Finalistica je književne nagrade Prozak i nagrade Na vrh jezika za 2020 godinu. Dobitnica je nagrade za najbolju kratku priču Muzeja anđela 2021. godine. Članica je Hrvatskog društva interdisciplinarnih umjetnika. Djeluje unutar umjetničkog kolektiva Ljubavnice. Iz nagrade Post scriptum poslali su i nekoliko njezinih pjesama.
ČETKA
on je visok i stoji, ima narančastu kosu i češlja
je prema dolje. Prema ušima, prema obrazima,
do rubova očiju. Kosa mu se naslanja na trepavice i na
kosti lopatica, ramena mu miluje.
Četka je on od sebe iznutra prema vanjskom sebi.
Četka je od ideje do ideje.
Četka je prema praznom prostoru. Četka je od sna
do budnosti pa mu četka odzvanja kroz slojeve čudnosti.
Četka mu se zavrće i tjera ga uvijek ispočetka.
On je bog četka i legenda kaže ako mu ostaviš
očišćenu četku ispod svoje ključanice barem jedne subote
u mjesecu imat ćeš kosu gušću od polja pšenice.
GOSPOĐA BRIGA
Ona ima veliku guzicu.
Mekanu i okruglu.
To je zato što se može sjesti svuda.
Na trepavice, na koljena, na stopala,
Na uši, na jetra pa čak se može zavući i ispod jezika.
To je zato što joj je guzica promjenjive veličine, onakve
Kakve je potrebno da se zaokupi željeni teritorij.
Ona živi u simbiozi s nesigurnim
Procesima i naseljava se na čovjeku.
Na nekom čovjeku može biti godinama,
A na nekom drugom samo par dana.
Ovisi, ovisna je.
Ona se uvijek može vratiti.
Kada se sjedne ne umiruje se nego se
Neprekidno namješta u mjestu.
Mjesi guzicom pa otežava spavanje,
Hodanje, slušanje,
probavljanje pa čak i govor.
Ona se zove Briga i nikad ne gleda u oči.
Ona je samo dio jednadžbe.
Ne boli, ali smeta. Gospođa Briga.
*
pokušala sam razmišljati o svijetu u zamrznutim slikama
zamišljati život u slikama
bez ijednog jedinog pokreta
to je jako smiješno i gotovo nemoguće
kao da te neko škaklje ispod ruke ili koljena
ideje se naprosto odbijaju zaustaviti
makar se samo vrtile ispočetka
makar samo bio mit da se kreću moraju uvijek tako izgledati
pokretno
inače te nasmijavaju i ne daju ti da ih gledaš
ne daju ti da ih vidiš kad se zaustave
ne daju ti da im vidiš početak
17. studenoga 2021. ·
*
Uživam u zvuku kosilice koji dopire izvana.
Kosi se ono što je bilo i očekuje se ono što će biti, a ono između, ono što je sada, glasa se kroz motor kos aparata.
4. srpnja 2021. ·
*
senzacija osjećaja praznine preuzme me kada podižem nešto s idejom da je određene težine a zapravo je prazno
džezva je naprimjer bila prazna a ja sam je podigla kao da je puna vode
praznina pokaže što znači lakoća
lakoća kao da je prozirne boje i kao da raste u ljeto
15. lipnja 2021. ·
*
ponekad navečer uzmem špagu
zabacim je svom snagom iza sebe
pritom koncentrirana sabirem pogled u jednu točku
ruke spakiram u majicu kako mi ne bi ispadale putem
potom dijelove sadašnje duše rasprostrem i navučem po špagi sve do onih titravih dana
onda visim iznad naših otuđenih sjena
ponekad uspijem izdržati tako čak tri frejma
3. lipnja 2021.