Koliko autori kriminalističkih romana inspiraciju traže čitajući Crnu kroniku? To smo pitali Juricu Pavičića, kojem je u izdanju Stilusa upravo izašao novi roman "Žigice".
"Crnu kroniku čitam, ali koji put su mi za prozu čak poticajnije druge rubrike: regionalne stranice dalmatinskih medija, osmrtnice, mali oglasnik. Nešto od tog materijala iskoristim, ugradim fragment ovog i fragment onog. No važnije mi je otići negdje fizički: šetnja, vožnja sporednim cestama. Nukleus ‘Žigica‘ je nastao kad sam godinu dana nakon kataklizmičkog splitskog požara 2017. godine vikendom šetao po arealu sela Tugare, blizu mjesta gdje je požar navodno planuo. Gledao sam rub tada već ohlađenog, crnog zgarišta i palo mi je na pamet: ok, što sad mora misliti čovjek koji je to namjerno ili nehatom skrivio? I tako počne. Što se crne kronike tiče, najdosadniji su mi članci o hardcore kriminalu, svi ti dileri, štemeri, joze-čabraje. To su nevjerojatno tupi i nezanimljivi ljudi koji me ne vuku na pisanje", objašnjava Pavičić, čiji je do sada najuspješniji roman "Crvena voda" stekao popularnost u više europskih zemalja. Kakav je fotorobot njegova europskog čitatelja?
"Neku pouzdaniju sliku mogu dati samo za Francusku jer sam tamo dosta gostovao, a njihovi festivali uključuju sate potpisivanja knjiga na štandu, što je odlično jer stekneš pojam tko te čita. Ono što je isto i kod nas i kod njih jest da čitaju najviše žene preko 50. Valjda je to svugdje tako. Ono što je u Francuskoj posebno je ta masovna, brojna i snažna viša srednja klasa koja puno troši na knjige. Vidite jako dobro odjevene bijele žene koje na sajam knjiga ulaze s istim kompulzivnim šoping-žarom u očima kao kad ljudi kod nas pohrle po cipele na Black Friday. To njihovom izdavaštvu daje žilavu ekonomsku bazu. Također, mislim da se može poopćiti pravilo da knjige hrvatskih pisaca kupuju ljudi koji su putovali ili kane putovati na Jadran. Ispada da smo i mi pisci profiteri turizma, dio ekonomike prostorne rente. Pišemo, a još smo prvi red uz more."
Za kraj pitam svog kolegu postoji li nešto što već dugo priželjkuje napisati, ali još uvijek nije. "Godinama razmišljam o zbirci povezanih priča koje bi bile remake slavnih vesterna, a zbivale bi se u Hrvatskoj od 1940-ih do danas. To je knjiga koju petnaest godina imam u planu, ali nije nikad stigla na red."