Pjesnici su čuđenje u svijetu, zabilježio je Antun Branko Šimić. A švicarski pisac njemačkog rođenja Jochen Kelter (r. 1946) jest prvenstveno pjesnik. U njegovu romanu “Hall ili izum tuđine” (preveo Davor Beganović) to je vidljivo.
Naslovni junak romana Georg Friedrich Hall suvremeni je pisac, koji se na početku ukrcao u trajekt u Anconi, kako bi dospio do Grčke, odnosno Patrasa, gdje je posudio kućicu od jednog prijatelja. Putuje samo s jednom namjerom: da dovrši rukopis knjige o skladateljici Mariani Caldi iz XVII. stoljeća.
Za roman je vrlo važno to što Hall u luci Ancone opaža kako grčke, tako i hrvatske trajekte, zato što su toponimi obje ove zemlje odigrali važnu ulogu u njegovoj ljubavnoj vezi. Naime, Halla je ostavila ljubavnica i vezala se za arhitekta Palladija - ime je znamenito, ali ovaj arhić je suvremenik. Bavio se dostavljanjem humanitarne pomoći na ratom zahvaćena područja bivše Jugoslavije. A mlada žena još se uvijek ševila s “bivšim” Hallom, samo zato da bi dopustio Palladiju korištenje svoga imena na listi s kojom se reklamirala njegova humanitarna pomoć za Balkan.
Problem je nastao kada su znanci iz Sarajeva dojavili Hallu da se njegovo ime koristi u preporuci za prodaju, odnosno šverc oružja. Tako je Kelter dotaknuo neistraženu temu povezanosti humanitarne pomoći i trgovine oružjem u ratovima 90-ih, ali u nju se nije upustio dalje od menaže-u-troje. Naime, stariji iz ratnih vremena pamte da su zagrebački hoteli uspješno poslovali zahvaljujući brojnim humanitarnim organizacijama. A koje su od njih, i jesu li, trgovale oružjem sa Zagrebom, Beogradom ili Sarajevom, teško je reći.
Pisac samo naznačava jedan, hajde romaneskni, hajde izmišljeni slučaj, u kojem “pomoć” u oružju i hrani ide rukom pod ruku. Radije se utekao Veneciji u XVII. stoljeću i dao si oduška. Pjevačica Mariana poželjela je biti skladateljica, pa je tako u surovom, “duždevskom” društvu postala žena koja strši umjetničkim interesima. Roman kontrapunktira pripovijest o njenom životu s pričom o životu pisca Halla, koji se zbog prve zaputio u neko grčko selo, da bi je dovršio. Uostalom, tako se i prisjetio spomenute ljubavnice, inače novinarke, i “trećeg” im, arhitekta. (Kelter koristi pripovijedanje u “službenom” trećem, kao i u prvom licu, po volji. Važno mu je da čitaocu predoči prohujalo vrijeme.)
Za ono doba gospođa Caldi bila je, doista, iznimka koja potvrđuje pravila. Zahvaljujući ocu Gianniju, piscu, libretistu i svaštaru, stekla je izuzetno glazbeno obrazovanje i objavila knjigu nota, no svejedno je manje-više osuđena na poniženost umjetnošću i spolom. Bila je borac da bi se održala u imućnom muškom svijetu, kome je žena isključivo seksualna igračka, i da bi neudana rodila troje djece Martinu Vidmanu, sinu bogatog trgovca. Caldi je vlastite, ja-dionice romana posvetila mladom ljubavniku Matteu, zbog koga ju je trgovac i ostavio. Njene su preporuke glazba kao ljubav i iskrena ljubav, kao takova, a za koje se plaćala visoka cijena. Pritom Jochen Kelter zapisuje sjajne promisli o ne-slobodi stvaranja i postojanja.
Dvije paralelne priče romana najljepše se podudaraju na hrvatskoj obali, u Trogiru. Caldi je u blizini, inače, koncertirala (u Zadru i Splitu). Iz Trogira, odnosno okolice mu, potječe Anna, najbolja prijateljica Mariane Caldi. Bila je dijete dalmatinskih seljaka, koje su venecijanski gospodari odveli sa sobom. Njenog su oca, istovremeno, pretvorili u prijeko potrebnog galiota.
Drevnom Trogiru pisac suprotstavlja Trogir nakon Oluje, iz ljeta 1995. Onamo ga je pozvala bivša ljubavnica – novinarka. Ostala je bez novca i bez arhitekta. Doletio je do Zagreba i vlakom putovao do Splita, što je potrajalo u ratnim okolnostima. U Trogiru je susreo ljubavnicu. Zapazio je, usput, portal Katedrale i potpuno pust glavni trg. Radila je samo jedna, “balkanska krčma”. No, drugo jutro probudio se sam u krevetu, ostao je bez novaca. Bivša mu je naplatila noć seksa.
“Hall ili izum tuđine” jest zanimljiv roman, koji je više perspektiva otvorio no što ih je zatvorio. Postavio je pitanja umjetničke i ljudske slobode i pretvorio ih u jedno. Jochen Kelter završio je roman o Caldi, no onaj o švercu oružja tek je započeo.
