Priče što ih na temu izgona piše Çiler İlhan manje govore o fizičkom izgonu, vezanom uz granice i države, više o onom unutarnjem, opisuju sudbine u kojima čovjeku u vlastitoj državi ili u vlastitu domu i obitelji brane biti ono što jest i onim koji jest, niječu i na silu brišu bitan mu dio identiteta.
Izgnan je, makar i dalje pod istim krovom, mladić kojem otac brani biti slikarom, pa dvadeset i devet godina šuti (“ponekad nam ne preostane nijedan drugi način da vičemo osim da nastavimo šutjeti.”), izgnane su, od muških rođaka i ubijene često, žene koje ne slijede tradicijom nametnuta pravila “ćudoređa”, “sramote obitelj”, izgnani su Kurdi kojima na vrata regularno kuca opresivna turska policija, ili iračka obitelj koju iz sna brutalno bude američki vojnici...
Uvod u zbirku “Izgon” (prijevod Anđelko Vlašić, Naklada Ljevak) otvara citat Edwarda Saida, koji je i rodom i radom znao što izgon jest.
Priče o izgonu nastajale su koncem 2000-tih, zbirka je začeta spontano. “Dogodilo se da sam iz novina istrgnula članak koji me potresao, priču o iračkoj obitelji kojoj usred noći upada američka racija, majci kojoj odvode najstarijeg sina, a ona užasnuta pokušava zaštititi dvojicu mlađih koji su joj ostali. Uzdrmalo me to sasvim, i ne znajući zašto to radim sačuvala sam članak”, priča İlhan.
Novinski isječci
Dopustite li da vas novine osupnu onda je puno toga za izrezivati, iz dana u dan. Pa je tako İlhan nastavila spremati članke, ne znajući svjesno što će s njima. “U jednom trenutku sam imala vrlo jasan, snažan osjećaj da ću onaj članak o iračkoj obitelji pretočiti u priču, onda sam u jednom drugom našla poticaj i za drugu priču, i tako su počele nastajati, na kraju je izrasla zbirka u kojoj je 60 posto materijala inspirirano stvarnim događajima o kojima sam članke izrezala iz novina.”
Obiteljska čast
Više je priča iz Batmana, kurdskog grada u jugoistočnoj Turskoj, u kojem žene često ubijaju same sebe, ako ih prije ne ubiju braća, očevi i rođaci. 12-godišnjakinja koju udaju za 60-godišnjeg pohotnog starca će ili pobjeći ili se ubiti, nije bolja sudbina ni onih koje siluju očevi, a muževi ih nakon udaje vraćaju roditeljima kao pokvarenu robu jer, eto, nisu djevice, pa očevi, tobože iznenađeni, krivca traže među sirotinjom u selu “da očiste obiteljsku čast. Netko mora nastradati, krv mora poteći. Da svi povjeruju da je kuća iz koje je djevojka izašla čista. Poglavari obitelji kažu: mladić koji je tog i tog dana razdjevičio našu kćer ima mlađu sestru – nije bitno ima li 12 ili 11 godina, žena je – i mi ćemo razdjevičiti nju”, piše İlhan, a o tome kaže: “Društvo, vođeno muškarcima, silno je licemjerno.
S druge strane, ne slijedi li žena nametnute okvire čednosti i ne igra li po pravilima očeva i braće kazna može biti i smrt. Lani je u Turskoj zabilježeno više od 300 ubojstava žena u obitelji, broj evidentiranih svake godine raste. Pitanje je koliko je slučajeva za koje se ne zna ili koji se vode kao samoubojstva. Žene i obitelji zadnjih godina imaju informaciju gdje se obratiti pa se to ipak češće evidentira. U zadnjih deset godina doneseni su zakoni kojima se sankcionira nasilje nad ženama, ima i nekoliko sigurnih kuća. No, zakoni se često ne provode u praksi, ubojica, recimo, bude pušten iz zatvora nakon pet godina zbog dobrog vladanja.”
Novinari u zatvoru
Komentirajući situaciju u Turskoj dva mjeseca nakon neuspjelog pokušaja puča, nakon što su Erdoğanove vlasti uhitile ili s pozicija maknule tisuće ljudi u svim ključnim dijelovima društva, İlhan kaže da je njezin najveći strah “da se Turska ne pretvori u autoritarnu državu. Prije desetak godina često su mi ruski novinari znali pričati o cenzuri s kojom su tamo suočeni. U to doba u Turskoj su bila puno bolja vremena i pitala sam se kako li je živjeti u zemlji u kojoj su mediji tako kontrolirani od vlasti. Evo, mi sad postajemo takvo mjesto.”
Pričajući o tome, spominje slučaj turske književnice Aslı Erdoğan, kolumnistice i članice uprave kurdskih novina Özgür Gündem koje je Erdoğanov režim zabranio prije mjesec dana, a veći dio uredništva, uključujući i Aslı Erdoğan, osumnjičio za terorizam i strpao u zatvor.