Kad Slobodna Dalmacija, greškom, javi da je umro pisac Josip Bepo Peraica nitko to i ne primijeti, osim – samog Peraice koji živi tako da rijetko tko primjećuje i da je živ.
Kosne ga da su novine objavile tek člančić, kao da je riječ o književnom debitantu, a ne autoru ozbiljna opusa, kakvim Peraica sebe vidi. Uvrijeđen je, potresen, al‘ dosjetljivo zaključi da, kad su ga već živa proglasili mrtvim, to treba iskoristiti, nikako vlastitu smrt demantirati, već se pritajiti i vidjeti tko će, povodom te smrti, kako reagirati. Jer, kako piše Ivica Ivanišević u novom romanu "Otmica Razreda za književnost" (V.B.Z.) "naš sprovod nikad nije naš, uvijek je tuđi. Mi s njim nemamo ništa... A bilo bi lijepo poživjeti još koji dan, tek da se...