Velika gužva vladala je u ponedjeljak navečer u KIC-u, gdje je hrvatsko izdanje biografije “Starman” Davida Bowieja predstavio njen autor Paul Trynka. Taj bivši glazbeni novinar i urednik u časopisu Mojo poznat je i kao autor biografije Iggyja Popa, a danas poučava o bluesu na Sveučilištu u Bathu.
Opsežnu knjigu o Bowieju, u kojoj je tog glazbenog kameleona predstavio kao jednu od najvećih umjetničkih figura 20. stoljeća, pripremao je pune tri godine, no malo je nedostajalo da Trynka umjesto u glazbi i novinarstvu završi - u robotici.
- Već tijekom studija na Sveučilištu Hull, malom fakultetu na sjeveroistoku Engleske koji je imao odličan odsjek robotike, izdao sam album sa svojim bendom Nyam Nyam.
Ne znam ni sam zašto sam odabrao robotiku i samo sam tražio izgovor da ne polažem završne ispite te sam poslao prijavu za posao u jedan glazbeni časopis.
Mislio sam da ću preseljenjem u London i pisanjem za časopis pomoći svom bendu, no kako je moje pisanje krenulo uzlaznom putanjom, tako je moja glazbena karijera krenula nizbrdo. Ne žalim što sam tako postupio jer sam bio prosječan inženjer, no ispalo je da sam postao više nego prosječno dobar glazbeni novinar.
U krevetu s Jaggerom
• Tijekom rada u časopisu Mojo surađivali ste s mnogim velikim imenima glazbenog novinarstva, poput Nicka Kenta i Jona Savagea. Koliko su oni utjecali na vas?
- Sigurno sam bio pod njihovim utjecajem, posebno Petera Guralnicka. On me također naučio da nema priče koje ne zahtijeva dobrog urednika, a svoje umijeće pisanja danas uvelike zahvaljujem i redigiranju. Vrijeme provedeno u Mojou bilo je odlična edukacija i skupljanje iskustva; znao sam da Nick Kent ili Jon Savage imaju nešto što ja nikada neću imati, ali istovremeno sam se osjećao dovoljno kompetentnim da donesem nešto novo.
• Tijekom rada na biografiji “Starman” intervjuirali ste 250 osoba, ali ne i Davida Bowieja. Čini li to biografiju vjerodostojnom?
- Morate raditi s onim što imate. Da sam intervjuirao Bowieja, on bi tražio autorizaciju, a ova knjiga onda nikada ne bi bila napisana. Vodio sam svojevremeno intervjue s Davidom preko maila i mnoge njegove priče su unutra, ali samo njegov pogled značio bi da to ne bi bila fer knjiga. Iggy Pop, pak, bio je vrlo kooperativan i čak mi je dozvolio da razgovaram s njegovim psihijatrom. Bowie nikada ne komentira biografije, no Carlos Alomar (američki gitarist koji je surađivao na mnogim Bowiejevim albumima, op.a.) rekao mi je da je to bila prva biografija koja ga je “prikovala”.
• Je li vam bilo teško razlučiti što je od svih tih iskaza istinito, a što izmišljeno?
- Ima mnogo mitova oko Bowieja, a neke stalno iznova slušamo poput onog da ga je bivša žena Angie zatekla u krevetu s Mickom Jaggerom. Novinari ponavljaju tu priču zato što ona puni naslovnice i diže naklade, ali meni je već dosadno uvjeravati ljude da to nije istina.
• Što ste onda otkrili ili novo naučili pišući knjigu?
- Najveće otkriće za mene je bila spoznaja kakva je Bowie osoba. Slušao sam Bowieja kao dijete, u 70-ima, i uvijek sam mislio da je Iggy Pop instinktivan izvođač, a da je David promišljen i više sam volio Iggyja jer sam mislio da je spontaniji. Ova knjiga pokazala mi je da sam bio u krivu. David Bowie bio je spontan i činio je stvari za koje mislimo da ih je pripremao godinama, no one su se jednostavno dogodile. On nije bio control freak, nego je riskirao i slijedio svoje instinkte.
• Dobar dio knjige bavi se odnosom Davida Bowieja i Iggyja Popa; nekoć veliki prijatelji sada navodno imaju samo sporadičan kontakt. Je li među njima bilo rivalstva?
- Među njima je oduvijek bilo rivalstva. Razgovarao sam s Iggyjem o tome, on je volio Davida, ali je bio i ljubomoran na njega: ako biste rekli nešto lijepo o Davidu, Iggy se ne bi složio s time. Bilo je to kao da imate brata i ljudi stalno pričaju o njemu - volite svog brata, ali dosta vam je ljudi koji ističu samo njega, a ne i vas. Obojica su bili jako kompetitivni jer su obojica htjeli postati velike zvijezde. Istina je zapravo da je David više volio Iggyja nego što je Iggy volio njega. Mislim da je Iggy uvijek bio malo ljubomorniji na Davida zbog njegova uspjeha. No, njihovo prijateljstvo bilo je jedinstven primjer; prilična je rijetkost u popularnoj glazbi da imate dvije osobe koje su stvorile nešto veliko, a da su bile tako bliski prijatelji. Bilo je to pomalo poput prijateljstva Gauguina i Van Gogha; promijenili su popularnu glazbu i za mene je to srž ove knjige.
Berlinska trilogija
• Je li Bowie ikada pokušavao patronizirati Iggyja?
- Jako dobro pitanje, nikada nisam razmišljao o tome, možda i jest u ranim danima, mislim da je bio gorljiviji u želji da se dokaže, a kruže glasine i kako je rekao da mu je bilo dosta Iggyja jer nije bio profesionalan s obzirom na to da je sav novac trošio na droge i groupie djevojke.
• Koja vam je Bowiejeva faza najdraža?
- Svakako berlinska trilogija, odnosno albumi ‘Low’, ‘Heroes’ i ‘Lodger’.
• Iako nikada nije službeno objavio da se povlači, Bowie vrlo rijetko istupa u javnosti, a zadnji album snimio je 2003. godine. Mislite li da će se vratiti?
- Mislim da se povukao. U knjizi ima podatak koji me šokirao, a to je da o povlačenju razmišlja još od kraja 80-ih. To mu je već tada bilo u podsvijesti, ali nastavljao je dalje kako bi napravio još koji hit. Na kraju, srčani udar natjerao ga je da se povuče, tako da ne vjerujem da će se vratiti; kada i bi, to bi moralo biti s nečim zaista nevjerojatnim.