Philipp Blom živi na četiri minute hoda od željezničke stanice u Beču gdje masovno stižu izbjeglice, mjesta koje je postalo jednom od simboličnih adresa današnje Europe. Povjesničar i autor knjige “Vrtoglave godine” što govori o Europi od 1900. do 1910., koju ju je u nas objavila Fraktura, sad iz prve ruke svjedoči novim tektonskim promjenama, točno stotinu godina poslije onog vremena koje je njega jednoć profesionalno okupiralo. Uputi se, priča tako, ponekad do kolodvora. Rođenjem Nijemac, uvjerenjem Europljanin, čovjek koji je modernu povijest doktorirao na Oxfordu, a svjetsku slavu stekao pišući knjige o povijesti iz njemu svojstvene amalgamirane perspektive historiografa, filozofa i glazbenika, što on sve i jest u jednoj osobi, o čemu taj moderni renesansni čovjek razmišlja dok pod vlastitim prozorom uživo promatra slike koje će mijenjati Europu?
Veza klime i migracija
“Uvjeren sam da smo na pragu monumentalnih promjena, ne samo zbog migracija. Klima će se promijeniti za dva ili tri stupnja, to možda ne izgleda puno, ali ako pogledate vegetaciju, pustinja uzima zemlju, razina mora raste... sve će to napraviti drugačiji svijet. Zadnji put se nešto slično događalo u 17. st. u kojem su bile samo tri godine u kojima u Europi nije vođena niti jedna bitna bitka. Bilo je to stoljeće ratova i pobuna koje je transformiralo svijet kasnog srednjeg vijeka u moderno doba, a sve to u stotinjak godina. Nastao je kapitalizam. Mi smo sad pred promjenom tih razmjera.”
Koji je izgledan scenarij? “Ne mogu se pretvarati da mogu barem i skicirati rezultate te promjene, ali je prilično jasno da će se velika promjena dogoditi zbog mijenjanja klime, zagađenja okoliša, ratova i velikih migracija. Ono što gledamo danas, masovni egzodus sirijskih izbjeglica, indirektna je posljedica i klimatskih promjena zbog kojih su zadnjih desetak godina u Siriji tisuće poljoprivrednika morale odustati od obrađivanja zemlje. Preselili su se u gradove i postali nezadovoljni, očajni ljudi iz sirotinjskih četvrti od kuda su onda počele prve pobune protiv al-Asada, potom su te sirotinjske četvrti postale mjesta iz kojih se regrutiraju za ISIS. Nećemo moći zaustaviti promjene i nećemo se moći izolirati od posljedica.
Promjena vrijednosti
No, ako prihvatimo da se to događa, onda možemo do neke mjere stvari usmjeriti u razumnijem pravcu. U Europi će znatno više negoli danas biti ljudi različite boje kože, različitih religija i kultura. Uvjeren sam da je to dobro. Jer mi smo kultura koja je postala prilično umorna. Kulturni napredak događa se samo onda kad postoji trenje. Slavno vrijeme Beča bilo je doba imigracije, 200.000 Židova živjelo je u gradu. Pogledajte velike, bogate, kreativne, vibrirajuće gradove današnjice, to su gradovi s puno imigranata. Naravno da to nije idilična situacija, većina imigranata su siromašni, puno je tenzija, čak nasilja. No, mislim da nam je sad važno razumjeti da promjenu ne možemo zaustaviti, ali je možemo usmjeriti. Za 30 godina živjet ćemo u drugačijem svijetu.”
Učimo li što iz povijesti ili je to tek slabo upotrebljiv teorijski predložak na koji društvo reagira poput pojedinca koji je svjestan vlastitih manjkavosti, a zapravo se nespreman mijenjati?
“Lekcije iz povijesti pamti tek jedna generacija, ne dalje od toga. Učenje je težak proces. Paralela između društva i individue stoji. I možda pojedinac te manjkavosti ne bi ignorirao već mijenjao, ali ne razumije pravu prirodu problema. Ako ste imali loše iskustvo pa sad stvari radite drugačije, ne znači da je to nužno i konstruktivan pristup. Učiti znači razumjeti o korijenima problema, shvatiti od kud je, kako, zašto došlo to loše iskustvo, što je tome pridonijelo, koje su to strukture oko tebe i u tebi koje su dopustile da se to dogodi. A to je puno teže jer milijun je potencijalnih perspektiva iz kojih na to možete gledati.”
Koja je najbitnija lekcija što ju je povjesničar Blom iz povijesti naučio? “To da povijesti ne trebam sasvim vjerovati, jer generacije iste stvari drugačije čitaju, iskrivljuju, povijest je uvijek refleksija naših aktualnih potreba i stremljenja, onoga što gledajući u prošlost historiograf zapravo treba danas i što treba društvo u kojem on živi. Povijest nije objektivna analiza, niti su povjesničari znanstvenici. Povjesničari donekle moralistički prosuđuju. A vrijednosti se mijenjaju iz generacije u generaciju. Ono što je u srednjem vijeku bilo herojsko djelo, danas je zločin, poraziš li neprijatelja - porobi ga, siluj žene, zapali gradove. Mi bismo to smatrali zlim, a tad se držalo da je to naturalna priroda rata. Naše moralne vrijednosti dramatično su se promijenile, i nastavit će se mijenjati. Ljudi će u budućnosti držati da smo mi bili zli zbog toga što smo radili ili možda baš zbog stvari koje nismo uradili. I kad tako, iz tih vječno mijenjajućih vrijednosnih perspektiva, današnjih a i budućih generacija, gledate na prošlost, nema tu mjesta trajnim zaključcima.”
Počeci feminizma
Radeći istraživanja za knjigu o 15 godina koje su prethodile Prvom svjetskom ratu, u kojoj opisuje kako su razmišljali, što su osjećali, čime se okupirali ljudi toga doba i u kojoj se ne bavi političkim okolnostima, već daje socijalno kulturološki portret jednog vremena, što mu je bio “eye opening moment”, saznanje koje je možda uvjetovalo da i sam to doba pogleda iz drugačije perspektive?
“Zasigurno veliki feministički val oko 1900. i 1910. Kad su žene, ali i neki muškarci, vidjeli da industrijalizirano društvo znači kraj nekadašnje ideje muževnosti. Slikarica i feministkinja Rosa Mayreder to briljantno analizira pa kaže da u modernom svijetu ne trebaju jaki mišići da bi orao, već sve što treba znati je koje dugme pritisnuti ili gdje tražiti informacije. Baš zato što je završilo doba jakih muškaraca, oni su to pokušali nekako kompenzirati. Nikada prije ljudi nisu toliko nosili uniforme i brkove, njegovali ugroženi kult muževnosti. Bilo je to vrlo radikalno vrijeme inovacija, brzine, ushićenosti, vrtoglavice i ne treba ga gledati isključivo kroz prizmu onoga što će voditi ka Svjetskom ratu.”