RECENZIJA ROMANA

'Tresak 'Nicka Hornbyja: Složena priča o posljedici slučajne ljubavi - djetetu

    AUTOR:
    • Nenad Rizvanović

  • OBJAVLJENO:
  • 08.05.2011. u 21:18

Kada ste posljednji put pročitali neki zanimljiv roman o nekom svakodnevnom, običnom problemu? Fenomene svakodnevice, poput rastava, vjenčanja, preljuba ili neželjenih trudnoća, odavno je zaposjela trivijalna književnost, natjeravši literaturu na častan uzmak na marginu ili eventualno u žanrovsku književnost.

Na sceni je ostala značajna, danas već kanonizirana spisateljska manjina, poput Franzena, Murakamiija ili Eugenidesa, kojima se povremeno pridružuju pisci poput Zadie Smith ili Nicka Hornbyja čiji posljednji (prevedeni) roman “Tresak” (Algoritam, 2011.) u određenom smislu predstavlja pokušaj povratka na izgubljeni teritorij.

Pametno i zabavno

Jer, riječ je romanu o tinejdžerskoj trudnoći, koji temu spretno izvlači iz srca trivijale i self-helpa, donekle slično pametnom i zabavnom filmu “Juno” redatelja Jasona Reitmana i scenaristice Diablo Cody (nagrađenom Oscarom za originalni scenarij) o samosvojnoj tinejdžerskoj trudnici.

Dodatni alibi za pisanje “Treska” Hornby je pronašao u statistici - Engleska, naime, ima najveću europsku stopu tinejdžerske trudnoće, pa kako je riječ o svojevrsnom tematskom evergreenu, ovaj se pisac nije morao brinuti hoće li tema ispariti dok on ne završi roman, što je noćna mora svakog ambicioznijeg romanopisca - “sporovozni” nastanak romana česta je prepreka za hitriju književnu reakciju na neki akutni društveni problem.

Pravi izazov

Self-help, kao i trivijalna književnost, trži od što više tipičnih situacija, dok Hornbyjev glavni junak i narator, šesnaestogodišnjak Sam, nije panker ni navijač, niti je općenito problematičan tip, ali je ipak skejter, što je prepoznatljivo hornbyjevski izbor, Samov uzor nije neka pop-zvijezda ili sportaš, nego Tony Hawk čiju je knjigu “Hawk - Zanimanje: skejtborder” Sam po vlastitom priznanju pročitao 50 puta i s tom knjigom već može voditi (zamišljene) dijaloge. Sam, zanimljivo, nema ni posebnih ni tipičnih problema s djevojkama - nije baš da ga one ne žele! - no još je zanimljiviji njegov pomalo suzdržan odnos prema seksu, što je već neobična odlika literarnog tinejdžera. No, zato je za seks puno zainteresiranija njegova cura Alica, i ishod je predvidljiv - čak i u ovakvom romanu test na trudnoću neumitno nužno mora biti pozitivan.

Čitavu stvar dodatno komplicira činjenica da je i Samova mama rodila kao tinejdžerica i da su Alicini roditelji iz nekog sasvim drugog socio-kulturnog filma.

Hornby bi kao pisac self-helpa ili trivijalne književnosti brzo propao jer njegovi literarni junaci Sam i Alice ne samo da nisu (bili) ludo zaljubljeni, nego bi na svoju kratkotrajnu vezu u normalnim okolnostima brzo zaboravili.

Nije li, usput, pravi literarni izazov pisati o tim usputnim, slučajnim, kratkotrajnim i brzo zaboravljivim ljubavima? “Tresak”, dakle, ispituje kako se jedan takav “slučajni” par nosi s novom situacijom.

Omiljeni pjevač

Dijete se rodilo i dobilo ime Rufus, po Rufusu Wainwraightu, naravno, što je još jedna Hornbyjeva “privatizacija” (iz njegove “31 pjesme” znamo da je R. W. jedan od njegovih omiljenih pjevača).

Hornby ne misli da junaci moraju biti narkomani, dileri ili nasilnici da bi bili literarno zanimljivi, nego da postaju relevantni tek po svojim literarnim reakcijama. Umjesto da ih savjetuje, moralizira ili nudi gotova rješenja, Hornby ih tjera na razmišljanje, smišljajući spektar prepoznatljivih situacija, uključujući socijalne razlike, pa i pokoju obiteljsku netrpeljivost.

Kako roman odmiče, tinejdžerska trudnoća malo-pomalo postaje povod za ispisivanje kompleksnije romaneskne slike te se “Tresak” lako preobražava u obiteljsku priču, što je teren na kojemu je stekao svoj literarni ugled dvama ranim remek-djelima: “Nogometna groznica” i “Sve o jednom dječaku”. Još pamtimo njegove upečatljive romaneskne likove te suptilno pripovijedanje o odnosu roditelja i djece (postoji li uopće roditelj koji bi se nakon romana “Sve o jednom dječaku” usudio svom potomku zabraniti McDonald’s ili hip hop?).

“Tresak”, originalno objavljen 2007., nije prva Hornbyjeva knjiga koju su tinejdžeri masovno čitali, iako je riječ o njegovu prvom romanu koji je direktno namijenjen toj dobi. Adolescentska je publika voljela neodoljiv roman “Sve o jednom dječaku”, premda je riječ o romanu “za odrasle”, što dovoljno govori o labilnosti književnih granica. Hornby još jednom uvjerljivo konstruira tinejdžerskog naratora, pa je jedan od razloga njegove globalne popularnosti i u tome što je danas jedini pisac kojega mogu zajedno čitati roditelji i tinejdžeri.

Kompleksna refleksija

Iako nije bez mana - pomalo su diskutabilni dvostruki izleti u budućnost gdje Sam sebe unaprijed promatra u novim situacijama, “Tresak” nije bitno lošiji od ranih remek-djela - Hornby je mek, vješt i lucidan pripovjedač. Originalni naslov romana (“Slam”) dovitljivo je preveden kao “Tresak”, a prijevod na hrvatski je sjajan ( Ivan Zorić) i cijelo je izdanje pedantno uređeno (urednica Lara Hölbling Matković).

Kao roman koji će čitati različiti uzrasti, “Tresak” je važan prilog tvrdnji da nema potrošenih ili banalnih tema. Hornby, za razliku od Franzena, nema ambiciju opisati totalitet svijeta i vremena u kojemu živimo, ali i Hornbyjeva i Franzenova djela, koliko god bili različiti, pokazuju da je roman i dalje jedini koji nudi kompleksnu refleksiju o vremenu u kojemu živimo.

Izdvajamo