Američka pjesnikinja Louise Glück, ovjenčana Nobelovom nagradom za književnost, umrla je u dobi od 80 godina, potvrđeno je u petak agenciji France presse sa sveučilišta Yale na kojem je predavala.
Rođena Njujorčanka, koja se smatra jednom od najvećih osoba američkog pjesništva, dobila je Nobelovu nagradu 2020. za "svoj nepogrešiv pjesnički glas koji strogom ljepotom individualno iskustvo čini univerzalnim".
Time je postala 16. žena koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost. Glück je dobitnica i najuglednijih američkih književnih nagrada, među kojima Pulitzerove nagrade i Nacionalne književne nagrade.
Zadnjih nekoliko desetljeća Louise Glück je u vrhu suvremene američke poezije i smatraju je, još od 1970-ih, jednim od vodećih glasova, najoriginalnijih, među suvremenim pjesnikinjama.
Nobela je dobila 2020. godine, a kako se pisalo: "zzemlji u kojoj je Donald Trump dogurao pri sami kraj mandata, Nobel njihovoj pjesnikinji mnogima je znak nade".
Kada je dobila Nobela, razgovarali smo s pjesnikinjom Anom Božičević koja dobro poznaje njezin rad i koja nam je među ostalim rekla: "U Trumpovoj Americi ova pobjeda pjesme jedne žene koja neumorno gleda spram univerzala i vječnosti služi kao rijetki korektiv bezobzirnoj realnosti. S druge strane, socijalno angažirani pjesnici pitaju se koliko za njih u stvari može progovoriti njena apstraktna pjesma koja se ori iz kula Ivy League. Na studiju na Hunter Collegeu, Louise Glück je posjetila moju kreativnu radionicu, i dobro se sjećam burnih, angažiranih reakcija studenata i slušatelja njenog čitanja. Naravna, nezaboravna poezija Louise Glück progovara iz nekog unutarnjeg proročišta, a na nama je da se otvorimo njenoj viziji."
Razgovarali smo, tim povodom, i sa spisateljicom Katjom Grcić koja nam je uz stih iz pjesme "Moonless night":"Such a mistake to want clarity above all things" (Tako je pogrešno težiti jasnoći povrh svega), rekla: "Louise Glück nas izaziva da napustimo najveću zabludu djetinjstva, onu da se ljudi dijele na dobre i zle - otkriva nam da mogu biti oboje, i nježni i okrutni, i slijepi i dalekovidni. Ta je spoznaja bolna, ali prijeko potrebna. Vrijeme je da kao društvo konačno sazremo za stihove poput njezinih", zaključuje Katja Grcić.
Na hrvatski nije prevedena niti jedna njezina zbirka (objavila ih je četrnaest).